Marketing
Poezija u trećem filmu
Da se vrlo kratko vratim na jučerašnji post....Danas sam otišla do Fresh Cornera, a voljela bih da pogledate divnu hoodicu I
i kapu:
I danas (večernje druženje):Ponovno nastavak tribine Poezija u drugom filmu. Tema su Pjesničke polifonije, u smislu kako je biti pjesnikinja- pjesnik, autorica- autor, kritičarka- kritičar, organizatorica- organizator, urednica- urednik, moderatorica- moderator, prevoditeljica-prevoditelj.
Gdje je naš glas? Koliko u svim tim ulogama imamo vremena za vlastito pisanje, ide li nam stalni dodir s glasovima drugih u prilog ili nas ponekad zbunjuje i ometa?
Uz razgovor i problematiziranje kroz iskustvo, pjesnici čitaju i svoju poeziju.
Od ove jeseni promijenjen je i prostor: susreti se ne održavaju više u Kinoteci, nego u Kazališnoj kavani. Prostor je prekrasan i vrlo je tiho - pa je puno bolje nego prije. Prostor se nalazi u podrumu kavane, ali ima sve - i klavir...Ako netko poželi svirati....Zato sam ja događanje preimenovala u "Poezija u trećem filmu". :)))))
Dakle. s lijeva na desno Staša Aras, fenomenalna Sanja Baković kao moderatorica i Marko Pogačar. Staša Aras je doletjela iz Dubrovnika da bi se družila sa svima nama.....
Tema je bilo stvaranje, što i kako....Staša je rekla da toliko voli ono što radi (pisanje, organizacija kulturnih događanja i sl.) da "izmišlja" poslove, kojima se bavi....Sama inicira događanja. Uz sve to, profesorica je hrvatskog, što joj je "stalni" posao. Kaže da treba tišinu i mir dok piše. Teško je to postići s obzirom na obitelj i dijete....Ipak, sve se može kada se dobro organizira.
Marko je drugačije objasnio svoje pisanje. Ako ima neka druga događanja, kojima se želi posvetiti - privremeno napušta pisanje i odlazi za trenutnim prioritetima. A kada je inspiriran - i vrati mu se pozitivan osjećaj - piše cijelo vrijeme dok ga osjećaj preplavljuje i drži.
Osobno, puno se više priklanjaju Staši. Postoje termini, rokovi - sjedi i radi. I još nešto- imam dvije faze: faza čitanja i faza pisanja. Ne miješam jedno i drugo....Nisam za paralelke. Ne znam i ne mogu to. Jedno, pa drugo.
Kad nešto pišem, volim da je moje, da se ne osjećaju ruski pisci ili Proust, kojeg neizmjerno volim....Iako - takve preferencije ostaju zauvijek u nama. U duši i srcu.
I za kraj, čitanje za moja dva knjižna kluba:
Ljub!
Post je objavljen 06.11.2025. u 00:49 sati.