Nevidljivim plaštom obavijene duše
napuštam mjesta nepovratka
osmijesima s hladnih ploča me ispraćate
poruku šaljete kako tugama nema mjesta
svi ste udomaćeni
čuvate se međusobno rezervirajući mjesta za nas
putnike što glavinjaju ovim nesigurnim stazama
čemu čvorovi u nama koji priječe mir
kad zadnja stanica čeka kao trpeza radosti
povećavajuć društvo istih
Post je objavljen 01.11.2025. u 11:14 sati.