Marketing
Naslikaj mi
Spasi me.
Crvena tetovaža na čelu koja vrišti te dvije riječi. Izvana se smješka pomirljivo, ono, tuci me, samo daj, pa što mi još možeš, a da već nisi nekad prije. Kažu svi, koja vedra, pozitivna osoba! U njenom prisustvu međutim, meni se ježa koža, jer čujem taj vrisak, k vrapcu. Ježim se i boli me trbuh.
Od čega da te spasim, pitam je očima. Od čega se sve spašavaju ljudi?
Od površnosti. One plićine u kojoj se svako dobro srce kad tad nasuče. Doživi brodolom, propušta voda na sve strane, paluba, potpalublje, kraj.
Crna, blatna voda, hladna. Kako si, ja sam super. Kako tvoji, moji su odlično. Umro je, a bože moj, takav je život, prolazan. Bolestan teško? A treba samo pozitivno, pozitivno, pa će se izvući. Ako Bog da.
Spasi me.
Od neimaštine. Od zbrajanja centića po ladicama, nakuhavanja žganaca, griseva, od pilećih bataka na rižoto, na tijesto, na krumpir, do kukuruznih kokica pečenih po sto puta, daj, daj, one zasite, peci, peci. Kruh i jabuka. Si probala? Zasiti, a jeftino je. Zažicaj ma placu. Daj, daj.
Koga god pitaš, nitko nema. Nema. Nema. Nema.
Spasi me.
Od gubljenja ključeva, zaboravljanja riječi, imena, kopanja cesti, rupa u koju ti zapne noga. Od kotlića koji poplavljuju pogotovo. Veš mašina koje rikavaju. Buseva koji kasne.
Spasi me.
Od samoće. Onog neželjenog ostajanja sama sa sobom, kad mi misli postanu isuviše glasne pa ne shvaćam bit onoga što si želim reći, poručiti.
Pa čim zamislim da mi je zlo, odmah imam napadaj panike za koji nitko ni ne zna da imam. I mjerim kisik u krvi, imam taj uređaj zamisli.
Zamisli, nikoga ne poznajem u toj ogromnoj zgradi, nikoga. Pa kakva sam ja to osoba? Imam uređaje. On je poznavao sve. Pričao sa svima. Ja sam unutra sva, ko lukovica posađena naopako.
I tlak mjerim, da. Pa mlada si, kažem joj. Da, želim prevenirati.
Spasi me.
Od mlakog rukovanja. Ima li išta odvratnije, nego kad ti pruži ruku, a ti pomisliš da ti daje puža golaća. Od veza bez obaveza. Daj šta daš, malo pičke, to ti je zdravo, samo trljaj, trljaj. Neću ti se više javljati jer si se zagrijala. Oladi malo. Nisam ja za vezati se, to je robija.
Od zagrljaja u kojima te triput potapšaju po leđima. Ma ajd' u vražju mater, pa nisam se zagrcnula.
Spasi me.
Od protokola. Od ljudi koji čiste groblja svojih umrlih i zlobno komentiraju.
Ili se svađaju na prekrasnom jesenskom suncu.
Od pre predivnih riječi. Od volim te. To pogotovo me spasi.
Daj mi poslikaj sunce.
Ujutro, ili dok zalazi svejedno.
Gani me.
Spasi me.
Spasi se.
Post je objavljen 30.10.2025. u 19:09 sati.