Iz obiteljskog fotoalbuma složih kolaž
sebe od vremena djevojčice s mašnom,
šetnje s djedom, prve pričesti, dušogrizja,
sebićnosti, svihgrijeha, svih kajanja i oprosta,
u odigranim scenama života bijah dijete veselja
i sreće, uvrijeđeno djevojče, ukročena goropadnica,
mlada žena s koprenom tuge u očima i sretna mladenka.
Hercegovina, Mostar, most, romor Neretve i osmijeh na licu,
kazivao si Heineovu pjesmu,
Ja se zovem El Muhamed iz plemena starih Azra što
za ljubav glavu gube I umiru kada ljube