Pred skoru noć — zgušnjava se mrak —
u šumi preko puta, vlažnih nozdrva,
riče jelen.
Traži svoje mjesto u svijetu.
Ja mu pak, kao stariji, iskusniji jelen —
lopatar —
uzvraćam glasno,
neprijateljski.
Po prirodnom pravu, stvari su jasne.
Ovdje nema rupa u zakonu.
Nema odvjetnika,
ni sutkinja kojima bi se šapnulo u prolazu
par zlatnih riječi
što bi smekšale presudu.
Nema presedana,
niti porote koja bi se dala nagovorit.
Samo dah, para,
i glas u golim granama.
Neko vrijeme traje naša igra.
Napokon, mladi stvor uzmiče —
poriv za nadmetanjem hlapi u mrak.
Nadjačan, okreće se tišini
i nestaje.
Ne čujem ga više.
Prasnem u smijeh.
Samotnjak
mora nekako da se zabavi
u ovoj pustari.
Post je objavljen 29.10.2025. u 12:55 sati.