Marketing
Rubne skupine
Natječući se za seminare usavršavanja u inozemstvu kao i volontiranja ovdje poželjno je ograničiti područja interesa. Moje temeljno je od početka do kraja radnog vijeka bilo "Kunst und Kultur"(umjetnost i kultura) te unutar toga, naravno kao u svemu u životu, nemoguće je držati se striktnih granica, "Randgruppen" (rubne skupine). To su etnički i socijalno marginalizirane skupine, ljudi, koji su odbačeni na osnovu siromaštva ili beskućništva, uzrokovanih često psihičkim bolestima, ovisnostima o alkoholu i drogama, te invalidne osobe i ljudi s poteškoćama u razvoju, navodim potpuno blogovski pojednostavljeno. Naravno i tu se vrši diferencijacija po onome: "sam je kriv za svoju sudbinu", te "njima treba pomoći, nisu bidni sami krivi za svoje stanje". Problem je i što ne postoji često ni najmanja solidarnost među rubnim skupinama pa jedne žestoko uzimaju na zub druge, naročito kod rasne (vidljive) rubnosti. Godinama je opća klima u društvu bila usmjerena ka pomoći onima koji su u sve češće završavali na ulici, dok sustav nije postajao nemilosrdan i prema "normalnim" ljudima kod kojih je automatski rastao revolt prema onima koji mogu eto živjeti i samo od socijalne pomoći, dok mi krvavo zarađujemo, odnosno radno smo ovisni i kao takvi ne možemo ni propitkivati postoji li možda kakva greška u postulatima sustava.
Od u društvo "reintegriranih" najzanimljivija su svjedočenja onih inteligentnijih koji su sami prošli pakao ovisnosti poput velikog glumca Hopkinsa, a nastoje biti potpuno otvoreni i iskreni. U jednom od zadnjih intervjua novinarka ga je pokušala loviti u kontradiktornosti prema iskazima prije par desetljeća, on je otprilike konstatirao da je naravno prošlost nepromjenjiva, ali da su i ona i današnja percepcija te prošlosti istinite i suglasne vremenu u kojem su iznesene.
Za kraj ću navesti samo primjere za obranu dviju svojih teza na seminarskim istraživanjima: identične mustre ili sheme propadanja, "pucanje preko noći" i odlazak uspješnih obiteljskih ljudi (beskućnik talijanski inženjer smješten kod münchenskog glavnog kolodvora i hrvatski inženjer smješten blizu hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu", pisao sam u vrijeme susreta s njima na blogu, tko zna jesu li živi, gdje i u kakvom stanju danas, budući da su bili doduše mojih godina, ali već načeti životom na ulici. Drugi je pirat A.U. , jedan od prvih Turčina koji se autovao kao homoseksualac i pisano je mnogo o njegovoj hrabrosti, iskazao se poslije kao istovremeno žestoki antisemit i islamofob, upoznao sam ga kao člana njemačke "Piratske stranke", i kod "naših" je bilo svačega, moja prijateljica je ostala u manjini kad se zalagala za njegovo isključenje iz stranke s ispravnom tezom da je uglavnom pogrešno biti tolerantan prema netolerantnima, ma kojoj manjini pripadali...
Ilustracija:
Berlin Alexanderplatz "terensko istraživanje" prije jako puno ljeta, skoro iz nekog drugog života...
Post je objavljen 28.10.2025. u 08:54 sati.