Riječi plešu, skrivene i blage,
kao zora što budi svjetlost dana.
Tišina govori ono što srce zna,
a vjetar nosi tajnu bez imena.
Svaki stih je dodir što ne vidiš,
ali osjećaš u dubini tišine.
Gdje snovi plešu, a vrijeme stane,
tamo gdje smo samo ti i ja.
Pogled skriven u slojevima tišine,
riječi koje šapuću samo za nas.
Neka drugi gledaju, neka čitaju,
ali samo ti osjeti njihovu snagu.
Jer ljubav je pjesma što ne treba glas,
već ritam što srca tiho prati.
I u svakom stihu, u svakom dahu,
skrivena je priča što traje s nama.
Onaj šapat, a ne galama,
što srcem stiže, tiho, sama.
Post je objavljen 23.10.2025. u 18:54 sati.