Smak svijeta su do sada predvidjeli barem deset puta, ako ne i više. Svi ga zamišljaju kao veliki prasak, trenutak kad sve nestane u oblaku dima i pepela.
Ali istina je da se smak svijeta već događa. Tiho. Polako. I vrlo glasno se ignorira.
Šume nestaju, životinjske vrste izumiru, ljudi ubijaju ljude. I djecu.
Još malo pa Amerika, Pakistan, Indija i njima slični neće biti ni do koljena Hrvatskoj po stopi kriminala usred bijela dana.
Kriminalci hodaju slobodno, dok njihovi spisi skupljaju prašinu u nekoj ladici.
Godine prolaze, predmeti se “zastare”, dok žrtve zastare još ranije od umora i nemoći.
Oni koji pokušaju prijaviti zločin, često nikad ni ne dođu do suda.
Jer “nema elemenata kaznenog djela”.
Jer netko procijeni da je bolje ne dirati.
Iako nisam rođena u Hrvatskoj, uvijek sam na Hrvatsku gledala kao predivno, sigurno mjesto za život. Nikad nisam mislila da će mi se toliko zgadit. Ne samo Hrvatska, u ovom trenutku gadi mi se čovječanstvo općenito.
Više nema empatije, srama, pristojnosti, zdravog razuma.
Smak svijeta ne dolazi u obliku vatre, nego u obliku šutnje.
U uredima, hodnicima, čekaonicama, iza zatvorenih vrata.
Post je objavljen 23.10.2025. u 11:36 sati.