Stari grad Veliki Kalnik predstavlja kompleks fortifikacija izgrađenih u različitim stilskim razdobljima, a smješten je na strateški značajnoj stijeni na Kalničkoj gori, nedaleko od naselja Kalnik u istoimenoj općini, u Koprivničko-križevačkoj županiji. Područje je naseljeno još od prapovijesnih i rimskih vremena. Utvrda se prvi put spominje 1243. godine pod nazivom "castrum nostrum Kemlek", kada je kralj Bela IV. (Komoransko-ostrogonska županija, Mađarska,[1][2] 29. studenoga 1206. – kraj Budima, 3. svibnja 1270.) istaknuo njen značaj u sukobima s Tatarima (Mongolima) što sugerira da je utvrda, najvjerojatnije, postojala i prije toga. Dodatno, na to upućuje i stari rimski put koji je povezivao Glogovnicu i Varaždinske Toplice, a prolazio je u blizini stijene na kojoj je podignut Stari grad Veliki Kalnik. Kako je Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 29. svibnja 1816. – Puhakovec, Sveti Križ Začretje, 1. kolovoza 1889.) napisao, Tatari su prvi poraz doživjeli pod Kalnikom: "Kod Kalnika primili su Tatari prvi neugodni pozdrav od Hrvata na hrvatskoj zemlji". Vrijedi napomenuti da su u utvrdi boravili ugarsko-hrvatski kralj Žigmund Luksemburški (Nürnberg, Njemačka, 14. veljače 1368. – Znojmo, Češka, 9. prosinca 1437.) i njegova žena Barbara Celjska (?, 1392. – Melnik, Češka, 11. srpnja 1451.) poznata kao Crna kraljica. Vlasnici utvrde su još bili razni plemići među kojima se ističu Erdödy, Drašković, Keglević, Orehovečki, Kosače i dr. te banovi, zagrebački biskup i dr. Nakon 1565. godine, kada su Turci doživjeli poraz u obližnjem Obrežu Kalničkom, stanovništvo se sve više naseljava u podnožju Kalničke gore.

Priča se nastavlja na novoj adresi, Kliknite!
Post je objavljen 22.10.2025. u 22:58 sati.