Neke riječi samo sjaje. I to je dovoljno.
Ponekad riječi ne moraju biti glasne.
Ne trebaju galamiti ni objašnjavati.
One tiho plove, poput svjetlucavih tragova svjetlosti na vodi,
ostavljajući iza sebe neizbrisiv, ali neuhvatljiv sjaj.
U toj tišini leži njihova snaga —
da dodirnu ono najdublje,
bez potrebe da se išta kaže glasno.
Baš kao što nježni zrak jutarnjeg sunca lagano miluje lice,
te riječi ostaju s nama, bez buke, samo sa svojim toplim sjajem.
Riječi u stihu
Molba je tiha, fina gesta,
tako nježna,
da riječi, što stihovima
niz stranice teku,
nikada ne izgube trag.
U njima zrači
neka posebna ljepota —
nježnost, ljubav,
i čar što čitatelja omami.
Svaka strofa,
kao dar bez cijene,
poklon je duše
što nesebično daje.
Ne traži ništa,
a pruža mnogo…
baš onako,
kako samo rijetki znaju.
— Inspirirano poezijom što ostavlja trag...
Post je objavljen 22.10.2025. u 14:53 sati.