U šuštanju lišća,
u zlatnim zrakama sunca,
tišina se spusti,
kao topli zagrljaj dana.
Blago s jeseni nosim,
miris toplog čaja i tvoj osmijeh,
trenutke male,
što srce tiho griju.
Kao lišće što pleše,
tvoje riječi lagano padaju,
u mom svijetu tišine,
gdje bliskost nježno cvjeta.
Bez riječi, bez buke,
samo dah i prisutnost,
i sjenke što se pomiču
iza vrata neizgovorenog —
na prozoru što šuti umjesto mene.

Post je objavljen 20.10.2025. u 21:27 sati.