Sumnjičava sam ponekad stvaram li dobro? Onda pronalazim tisuću mana jednoj završenoj slici, pa drugoj....a bila sam zadovoljna. Možda doista jeste teško znati kad je završena. Neke nikad nisu završene, neke su ostavljene, neke su poklanjane, neke su prodane, neke se samohvale....
I tekstovi koje ljudi pišu ako izlaze iz srca pogađaju onu frekvenciju. Kao i one uglazbljene pjesme koje izazivaju vulkane emocija. Zapravo sve se događa iz emocije. Iz emocije dogodi se vjenčanje, dogodi se dijete, dogodi se doista širok dijapazon različitih dogodvština.
Kad pogledate, ima mnogo i tuge i radosti u njima, ovisi i o vama što tražite. Voljela bih da ponekad razmislimo o vremenu oko nas. O ljudima oko nas. O svijetu. O sebi. Boje i platna su samo dio blagotvornog djelovanja na ljudski organizam, ali tu je i priroda, glazba,tjelesna aktivnost, udasi, biljke, ....Tko smo i kuda idemo dok stvaramo? Kaže da se ugledamo na mrave: oni nemaju svog vođu a sve rade zajedno, zna se tko gdje ide i zašto....pa kad se vrijeme namrgodi oni znaju da će kiša pa pripremaju hranu, brinu se zajedno preko cijele godine za zajedničko stanovanje. Ponekad razmišljam može li mrav razmišljati, može li iskazati svoje mišljenje o tome sviđa li mu se ili ne biti u zajednici, da li može reći da ga nešto boli ili ne smije jer bi bio izbačen kao što je to kod nekih životinja. Smije li mrav odabrati što bi radio? I tako pitala bih mrave....
Ako slikam svaki dan, bit će i lijepih rezultata, pa kad dođe vrijeme za pokazati bit će.
Nekako bi sad bilo ove godine mojih 30 neslužbenih godina slikanja i pisanja....umjetnosti....Ja sam bila malo sramežljiva oko svoje umjetnosti i pokazivanja. U srednjoj sam teško pokazivala, ali kad sam jednom pokazala i dobila dobre kritike na pjesme i slike, nakit i drugo...ustrajala sam do sada. Možda da sam imala nekoga tko bi me profesionalno vodio od mlađih dana, ali to je prošlo. Imala sam knjige, muzeje, izložbe, umjetnike, pa kasnije profesionalce... Sve dok mi je radost stvarati stvarat ću....Iako, umjetnosti su tu da mijenjaju poglede i naša razumijevanja svijeta oko sebe.
Ali zapravo nisam bitna ja ....i malo tko da to razumije.
Neke galerije zovu neke umjetnike kako bi njihova umjetnost bila viđena, onda umjetnici plaćaju vidljivost,a to su galerije taštine. I doista nije baš teško ne upasti u takvo nešto ako ne znaš taj svijet i ako si mlad, bitno je kad vidiš što je, otići i vidjeti u kom smjeru ti stvaraš i kuda ti ideš.
Post je objavljen 20.10.2025. u 15:54 sati.