Marketing
Igralište kao put i cilj
Već sam mislio da ove godine ništa od psećeg igrališta. Daleko je brate, a nismo više baš mladi. Navijao sam, bodrio, ali Jin bi odustajao daleko od cilja i hitao nazad kući, kao da je tamo bolje i da kuća, poput života uostalom, nema rogove.
Jučer popodne smo zajedničkim snagama uspjeli. Nije obećavalo, a onda je došlo uz naše uporno nagovaranje, do naglog preokreta u glavi. Nažalost nema više livadnih prečica, grade se "novi luksuzni stanovi za prodaju", meni sve to izgleda bez balkona jako neugledno.
Na igralištu simpatičan odbor za doček, odmjeravanje iz međuprostora između zauzetog i slobodnog igrališta, ipak su tu uz dvije mazne dane i dva muška, koji na prvu ne djeluju opasno, ali im ni repovi ne mašu. Jin u sekundi razmisli, zareži i bira usamljeničku slobodu i igru preko žice, nekad je i bolje tako, previše je adrenalina i entuzijazma s druge strane.
Za fotografije Jinove pratnje je premračno, moramo se kao i u životu prebaciti na umjetnički modus.
Uvjerili smo se da i nije neki problem stići do igrališta, možda katkad ponovo svratimo i pronjuškamo, možda nam bude i do igre.
Post je objavljen 20.10.2025. u 06:57 sati.