Dokumentarac "The Corporation", snimljen 2003. godine, pokušava gledatelju dočarati kako korporacije djeluju u današnjem svijetu. Iako je i u samome filmu navedeno da su korporacije imale plemenite početke, jer su ciljevi često bili namijenjeni koristi šire zajednice, moderne korporacije imaju druge, manje plemenite ciljeve, među kojima je temeljni maksimizacija dobrobiti svojih dioničara. Taj cilj često dolazi u sukob s dobrobiti šire zajednice, te film na mnogobrojne načine pokazuje kako korporacije ustvari zloporabe svoju moć i štete društvu na različitim aspektima, od pokušaja cenzure pa i do zdravstvenih problema koje su korporacije svojim djelovanjem prouzročile. Dokumentarac nastoji gledatelju pokazati jasnu sliku - svrha korporacija nije dobrobit društva, već njihova vlastita.
Djelovanje korporacija ustvari je problem cjelokupnog sistema. Obzirom na to da korporacije imaju ogromne količine kapitala, te zapošljavaju eksperte u svojim područjima, jedan individualac se teško suprotstavlja djelovanju korporacije. U tom slučaju interese individualca bi trebala predstavljati država, no to često nije realnost.
Kao jedan od primjera toga naveo bih financijski sektor. 2008. godine dogodila se financijska kriza. Iako je kriza nastala zbog loših postupaka banaka, jednaku bi odgovornost trebale snositi rejting agencije, regulatorne institucije poput Securities and Exchange Commissiona (SEC) i američke vlade koje su mogle djelovati pravovremeno, ali nisu. Glavni razlog zašto nisu djelovali uglavnom proizlazi iz sukoba interesa. Institucije koje nadziru banke imaju zaposlenike koji bi, kako bi napredovali u karijeri, htjeli raditi u tim bankama. Netko tko radi u SEC-u ili u vladi možda će htjeti u budućnosti raditi na visokoj poziciji u banci poput JP Morgana. S druge strane rejting agencije, koje su financijske instrumente od banaka predstavljale kao iznimno sigurnim, bile su plaćene od tih istih banaka za davanje visokih ocjena za financijske instrumente - ukoliko su odbili surađivati s bankama, one bi samo otišle do druge rejting agencije. Kada je došla financijska kriza, država je davala ogromne novčane izdatke tim istim bankama koje su prouzročile financijsku krizu kako one ne bi propale, i dok su ljudi gubili poslove i domove, rijetko tko je bio kažnjen nefinancijski od banaka.
Smatram da se dokumentarac nedovoljno fokusira na djelovanje vlade i previše se očekuje dobrobit od korporacija, čiji temeljni cilj to nije. Šalje se jasna poruka na koje su sve načine korporacije naštetile i još uvijek štete društvu, ali se ne stavlja dovoljna odgovornost na vlade da poduzmu nešto, niti se navedeni sukob interesa prikazuje. Čak i kada se dokumentarac dotakne dijelova gdje korporacije kroz različite zakone uspiju zloporabiti sistem, ne proglašava se vlada za taj propust, već korporacija koja je zloporabila nedostatak u zakonu.
Dokumentarac je dobar za edukaciju o raznobrojnim neetičnim postupcima specifičnih korporacija koji su se dogodili relativno nedavno, ali isto tako da ne daje punu sliku vezanu za to tko je sve odgovoran za štetu koju korporacije uzrokuju, jer često u pitanju nisu samo korporacije. Po meni, zadaća je vlade donijeti zakone i regulacije koje sprječavaju štetno djelovanje društvu, a da pritom korporacije mogu zadovoljiti svoje temeljne ciljeve. Iz tog razloga rekao bih da djelovanje korporacija nije jedinstveni problem, već je dio šireg problema vezanog uz djelovanje vlade i koliko bi ona trebala regulirati tržište.
Post je objavljen 19.10.2025. u 19:56 sati.