Čekala sam je ispred knjižnice da završi njeno druženje u book clubu, mladu poliglotkinju i obožavateljicu pisane riječi, točnije - književnosti, koja na sva važna pitanja odgovara kao mutava, s "ok", ili nekom već grimasom, gestom koja odiše danas jako suvremenom i općeprihvatljivom nezainteresiranošću. Iako je ponekad jednostavno komplicirano s takvom missicom uspostaviti zadovoljavajuću komunikaciju, s vremena na vrijeme pokušam, jer...što smo ako ne uspijemo zagrebati pod kožu drugih...usputni prolaznici, izolirani, nedodirljivi svijetovi.
Listopadski sunčani dan, kao stvoren za kupovinu listova papira uvezanih u knjigu tvrdih, pomno dizajniranih, starinskih korica, ispunjenih... ljepotom svevremenosti.Prisilila sam je da popijemo kavu skupa i ... čovječe... kako smo se samo napričale. I ne samo to, toliko je uživljeno i ozareno pričala o svim tim knjigama koje trenutno čita i koje će uskoro čitati, da sam se ulovila kako sam iskreno, iskreno sretna. Mislim, tema za razgovor pregršt, i ne znam, na spomen Gogolja - ozarenost, pokušavam joj dati neki hint, spoiler, kako bi rekli filmofili, njoj ne smeta jer već zna. Vrijeme leti, ja upijam te oči moje boje očiju, koje pršte srećom i radošću i koja se izražava u skladu sa osobom koja je toliko toga pročitala, čiji je unutarnji svijet prava mala riznica, bogatstvo...a ne sa šturim, tinejdžersko-odbacujućim "ok" na koji me lejtli naviknuka, a za koji se baš nitko sa barem dvi-tri ćuke u glavi može uloviti, naviknuti, pomiriti...
Kaže mi, provokativno, uz smijeh, da u toj njenoj knjižnici ima book club za žene 50+. Gledam je prijekorno i pitam: Kako to misli "za zene" - samo za žene?, i kako to misli "50+"? Pa ja nemam toliko još... I što samo žene čitaju ili samo žene smiju u taj klub? Smije se mom loše glumljenom čuđenju, smije se...to je jedino bitno.
Smijemo se.
Ne znam... Ne znam...
Ali čitat ćemo uporedo istu pripovjetku. Jer možemo nadugo i naširoko o tome pričati, ako želim.
Ako želim?
Mislim, naravno da želim.
Pa tako se nisam napričala s nikom u zadnjih 50...
Ok-ok, zadnjih 100 godina.
A sigurno zadnjih dvjesto nisam vidjela tako ozareno lice.
Post je objavljen 19.10.2025. u 14:25 sati.