Zabave radi odlučila sam istražiti tko sam bila u prošlom životu. Nije da sam očekivala išta konkretno, možda nekog dosadnog prepisivača u samostanu, neku zaboravljenu pralju ili gospođu koja je skupljala porez.
Ali ne.
Ispada da sam bila vještica, odnosno tada se to tako zvalo.
Naravno, u srednjem vijeku to nije značilo „nosim crni ruž i volim tarot karte”, nego „žena koja zna previše i ne zna šutjeti”.
Vjerojatno sam negdje u 14. stoljeću skupljala bilje, kuhala čudne napitke, pričala s mačkama i postavljala pitanja koja su nervirala pogrešne muškarce.
Završilo je, kako već to biva, spaljena, utopljena ili sumnjivo nestala usred noći, dok je selo tvrdilo da sam „pobjegla s vragom”.
I eto me sad, vraćena u 21. stoljeće.
Umjesto metle, imam usisavač.
Umjesto kjige s čarolijama, nosim mobitel.
Umjesto kadulje i kotlića, espresso aparat i anksioznost.
Umjesto da me spaljuju, pokušavaju ušutkati.
Ali navike su iste: još uvijek volim miris kadulje, osjećam kad nešto „nije čisto” i govorim ono što ne bi trebalo reći naglas.
Možda nisam više vještica, ali ako me pitate, čarolija je ista. Samo su alati modernizirani.
Post je objavljen 19.10.2025. u 10:51 sati.