UPORNOST GLADI U DOBA OBILJA
Papa Lav XIV posjetio je 16. listopada sjedište Organizacije za poljoprivredu i hranu (FAO) u Rimu, kako bi obilježio Svjetski dan hrane i 80. obljetnicu osnutka te UN organizacije koja predstavlja svijet. U svom obraćanju potvrđuje bliskost Svete Stolice instituciji i poziva na iskorjenjivanje gladi i pothranjenosti stanovništva svih dobi u svijetu.
Glavni direktor, te UN organizacije od 2019. je Qu Dongyu iz Kine, koji služi kao glavni administrativni dužnosnik. Latinski moto, „fiat panis”, Organizacije za poljoprivredu i hranu prevodi kao "neka bude kruha". Osnovana je 16. listopada 1945.u Qubeku u Kanadi. Sjedište FAO je u Rimu , a matična organizacija FAO je Ekonomsko i socijalno vijeće UN-a . FAO ima oko 3 000 zaposlenika.
Vatican News je objavio govor Pape Lona XIV i ja ga prenosim! Zašto ga prenosim? Zato što se govor katoličkog poglavara razlikuje od političkih govora, javnosti poznatih dužnosnika i treba ga pročitati i ne samo jednom, već možda i nekoliko puta, bar poneke odjeljke.
Naime Papa je duhovni vođa Katoličke Crkve kojoj pripada oko 1,4 milijarde katolika. Duhovni vođa i politički izabranici država i naroda svjetsku stvarnost vide različito, dužnosnici mnogo prešućuju, a na rješavanje globalnih problema gladi ne osjećaju se pozvanim. Šutnja i ne poduzimanje akcije je njihov značajan politički izraz.
Crkva kaže da je Papa Božji namjesnik na Zemlji. Ta njegova uloga i njegov poziv uključuje čuvanje i poučavanje kršćanske vjere, tumačenje Evanđelja, donošenje odluka o doktrinarnim i moralnim pitanjima, kao i kršćanske stavove koji su postulati katoličanstva. U okviru toga je i njegov govor koji je, pripremljen, Papa pročitao pred mnoštvom službenika institucije Svjetskog programa za hranu u Rimu .
Margareta Zouhar Zec
Prenosim govor Pape Lona XIV, kako ga je on strukturirao i obilježio, kojem sam dodala međunaslove, radi lakšeg razumijevanja.
Pape Lona XIV :
„1. Dopustite mi, prije svega, da izrazim svoju najsrdačniju zahvalnost na pozivu da podijelim ovaj nezaboravan dan sa svima vama. Posjećujem ovo prestižno sjedište slijedeći primjer svojih prethodnika na Petrovoj stolici , koji su iskazivali posebno poštovanje i bliskost FAO-u, svjesni važnog mandata ove međunarodne organizacije.
S velikim poštovanjem i predanošću pozdravljam sve prisutne i preko vas, kao sluga Evanđelja, izražavam svim narodima zemlje svoju najgorljiviju želju da mir vlada posvuda. Papino srce, koje ne pripada njemu samome, već Crkvi i, u određenom smislu, cijelom čovječanstvu, održava uvjerenje da će, ako se glad pobijedi, mir biti plodno tlo iz kojeg će se roditi opće dobro svih naroda.
TRAGEDIJA GLADI I POTHRANJENOSTI
Osamdeset godina nakon osnutka FAO-a, naša savjest nas mora ponovno izazvati suočeni sa sveprisutnom tragedijom gladi i pothranjenosti. Zaustavljanje ovih zala nije samo odgovornost poslovnih ljudi, javnih dužnosnika ili kreatora politika. To je problem čijem rješavanju moramo svi doprinijeti: međunarodne agencije, vlade, javne institucije, nevladine organizacije, akademske zajednice i civilno društvo, ne zaboravljajući pritom svaku osobu, koja u patnji drugih mora vidjeti nešto svoje. Oni koji pate od gladi nisu stranci. Oni su moja braća i sestre i moram im bez odgađanja pomoći.
GDJE SMO - U BORBI PROTIV POŠASTI GLADI
2. Cilj koji nas sada okuplja jednako je plemenit koliko i neizbježan: mobilizirati svu raspoloživu energiju, u duhu solidarnosti, kako nitko na svijetu ne bi imao manjak potrebne hrane, i u količini i u kvaliteti. Na taj ćemo način okončati situaciju koja negira ljudsko dostojanstvo, ugrožava poželjan razvoj, nepravedno prisiljava mnoštvo ljudi da napuste svoje domove i ometa razumijevanje među narodima. Od svog osnutka, FAO neumorno usmjerava svoju službu na to da poljoprivredni razvoj i sigurnost hrane budu prioritetni ciljevi međunarodne politike. U tom smislu, pet godina prije ispunjenja Agende 2030 , moramo se snažno sjetiti da će postizanje nulte gladi biti moguće samo ako za to postoji stvarna volja, a ne samo svečane deklaracije. Iz tog razloga, s obnovljenom hitnošću, danas smo pozvani odgovoriti na temeljno pitanje: gdje smo u borbi protiv pošasti gladi koja i dalje užasno bičuje značajan dio čovječanstva?
U KREVET BEZ JELA IDE 673 MILIJUNA LJUDI U SVIJETU
3. Potrebno je, i izuzetno tužno, spomenuti da, unatoč tehnološkom, znanstvenom i proizvodnom napretku, 673 milijuna ljudi u svijetu ide u krevet bez jela. A dodatnih 2,3 milijarde ne može si priuštiti nutritivno odgovarajuću hranu. Ove se brojke ne mogu odbaciti kao puka statistika: iza svakog od ovih brojeva krije se prekinut život, ranjiva zajednica; postoje majke koje ne mogu prehraniti svoju djecu. Možda je najpotresnija statistika ona o djeci koja pate od pothranjenosti, s posljedičnim bolestima i usporenim motoričkim i kognitivnim razvojem. To nije slučajnost, već jasan znak prevladavajuće neosjetljivosti, bezdušne ekonomije, upitnog modela razvoja i nepravednog i neodrživog sustava raspodjele resursa. U vrijeme kada je znanost produžila životni vijek, tehnologija je približila kontinente, a znanje otvorilo prije nezamislive horizonte, omogućujući milijunima ljudskih bića da žive - i umru - pogođeni glađu, kolektivni je neuspjeh, etička aberacija, povijesna krivnja.
SCENARIJ – HRANA KAO RATNO ORUŽJE
4. Trenutni scenariji sukoba doveli su do ponovnog porasta korištenja hrane kao ratnog oružja, što je u suprotnosti sa svim aktivnostima podizanja svijesti koje je FAO provodio tijekom proteklih osam desetljeća. Konsenzus koji su izrazile države, a koji namjerno izgladnjivanje smatra ratnim zločinom, kao i namjerno uskraćivanje pristupa hrani cijelim zajednicama ili narodima, čini se sve udaljenijim. Međunarodno humanitarno pravo bez iznimke zabranjuje napade na civile i objekte bitne za opstanak stanovništva. Prije nekoliko godina, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda jednoglasno je osudilo ovu praksu, prepoznajući vezu između oružanog sukoba i nesigurnosti hrane te stigmatizirajući korištenje izgladnjivanja nanesenog civilima kao metode ratovanja.
GLAD NIJE ČOVJEKOVA SUDBINA
Čini se da je to zaboravljeno, dok bolno svjedočimo kontinuiranoj upotrebi ove
okrutne strategije koja osuđuje muškarce, žene i djecu na glad, uskraćujući im najosnovnije pravo: pravo na život. Međutim, šutnja onih koji umiru od gladi vapi u svačijoj savjesti, iako se često ignorira, prešućuje ili iskrivljava. Ne možemo ovako nastaviti, jer glad nije čovjekova sudbina već njegov pad. Stoga ojačajmo svoj entuzijazam da ispravimo ovaj skandal! Nemojmo se zadržavati na ideji da je glad samo problem koji treba riješiti. Naprotiv, to je vapaj koji se uzdiže do neba i zahtijeva brz odgovor svake nacije, svake međunarodne organizacije, svakog regionalnog, lokalnog ili privatnog subjekta. Nitko ne smije biti isključen iz neumoljive borbe protiv gladi. Ova bitka pripada svima.
PARADOKSI GLOBALNE PANORAME
5. Vaše Ekselencije, danas svjedočimo nečuvenim paradoksima. Kako možemo i dalje tolerirati rasipanje ogromnih tona hrane dok se mnoštvo ljudi bori pronaći nešto za jelo u smeću? Kako možemo objasniti nejednakosti koje omogućuju nekolicini da imaju sve, a mnogima da nemaju ništa? Kako možemo odmah ne zaustaviti ratove koji uništavaju selo prije gradova, čak dovodeći do prizora nedostojnih ljudskog stanja, u kojima životi ljudi, a posebno djece, umjesto da se o njima brine, nestaju dok traže hranu, a koža im se lijepi za kosti? Promatrajući trenutnu globalnu panoramu, tako bolnu i pustu zbog sukoba koji je pogađaju, stječe se dojam da smo postali apatični svjedoci srceparajućeg nasilja, dok bi nas u stvarnosti dobro poznate humanitarne tragedije trebale potaknuti da budemo graditelji mira, naoružani ljekovitim balzamom koji zahtijevaju otvorene rane u samom srcu čovječanstva. Ovo krvoproliće trebalo bi odmah privući našu pozornost i navesti nas da udvostručimo svoju individualnu i kolektivnu odgovornost, budeći nas iz teške letargije u koju smo često gurnuti. Svijet ne može nastaviti svjedočiti takvim morbidnim spektaklima kakvi se odvijaju u mnogim dijelovima svijeta. Moraju se zaustaviti što je prije moguće.
MOGU LI POLITIČKI VOĐE OSTATI POLARIZIRANI,
DOK ZABORAVLJAJU ONE KOJIMA BI TREBALI SLUŽITI?
Došlo je vrijeme, dakle, da se s jasnoćom i hrabrošću zapitamo: Zaslužuju li buduće generacije svijet koji nije sposoban jednom zauvijek iskorijeniti glad i siromaštvo? Je li moguće da ne možemo stati na kraj tolikim razornim proizvoljnim postupcima koji negativno utječu na ljudsku obitelj? Mogu li politički i društveni vođe ostati polarizirani, trošeći vrijeme i resurse na beskorisne i žestoke rasprave, dok se oni kojima bi trebali služiti i dalje zaboravljaju i koriste za stranačke interese? Ne možemo se ograničiti na proglašavanje vrijednosti. Moramo ih utjeloviti. Slogani nas ne mogu izvući iz bijede. Hitno moramo prevladati takvu gorku političku paradigmu, temeljenu na etičkoj viziji koja prevladava nad trenutnim pragmatizmom koji ljude zamjenjuje profitom. Nije dovoljno pozivati se na solidarnost: moramo jamčiti sigurnost hrane, pristup resursima i održivi ruralni razvoj.
UDRUŽIVANJEM IZGRADITI DOSTOJANSTVENU BUDUĆNOST
6. U tom smislu, smatram pravim uspjehom što se Svjetski dan hrane ove godine slavi pod temom: "Ruku pod ruku za bolju hranu i bolju budućnost ". U povijesnom trenutku obilježenom dubokim podjelama i proturječjima, osjećaj ujedinjenosti vezom suradnje nije samo lijep ideal, već i odlučan poziv na djelovanje. Ne smijemo se zadovoljiti ispunjavanjem zidova velikim, privlačnim plakatima. Došlo je vrijeme za obnovljenu predanost, onu koja će pozitivno utjecati na živote onih čiji su želuci prazni i koji od nas očekuju konkretne geste koje će ih izvući iz prostracije (stanje krajnje iscrpljenosti) Taj se cilj može postići samo konvergencijom učinkovitih politika i koordiniranom i sinergističkom provedbom intervencija. Poticaj na zajednički hod u bratskom skladu mora postati vodeće načelo koje vodi politike i ulaganja, jer samo iskrenom i stalnom suradnjom možemo izgraditi pravednu i dostupnu sigurnost hrane za sve. Samo udruživanjem ruku možemo izgraditi dostojanstvenu budućnost u kojoj se sigurnost hrane potvrđuje kao pravo, a ne kao privilegija. S tim uvjerenjem, želim naglasiti da je u borbi protiv gladi i u promicanju sveobuhvatnog razvoja uloga žena nezamjenjiva, čak i ako nije uvijek dovoljno cijenjena. Žene su prve koje se brinu za nedostajući kruh, siju nadu u brazde zemlje, mijese budućnost rukama žuljevitim od truda. U svakom kutku svijeta žene su tihe arhitektice preživljavanja, metodične čuvarice stvaranja. Prepoznavanje i vrednovanje njihove uloge nije samo pitanje pravde; to je jamstvo humanije i održivije hrane.
PREISPITATI MODALITETE MEĐUNARODNE SURADNJE
7. Ekselencije, svjesne opsega ovog međunarodnog foruma, dopustite mi da nedvosmisleno naglasim važnost multilateralizma suočenog sa štetnim iskušenjima koja se u multipolarnom i sve više međusobno povezanom svijetu obično pojavljuju kao autokratska. Stoga je potrebnije nego ikad hrabro preispitati modalitete međunarodne suradnje. Ovo nije samo pitanje identificiranja strategija ili postavljanja detaljnih dijagnoza. Ono što najsiromašnije zemlje s nadom očekuju jest da se njihovi glasovi čuju bez filtera, da se njihovi nedostaci istinski prepoznaju i da im se ponudi prilika, kako bi se na njih moglo računati kada je u pitanju rješavanje njihovih stvarnih problema, bez nametanja rješenja smišljenih u udaljenim uredima, na sastancima kojima dominiraju ideologije koje često ignoriraju kulture predaka, vjerske tradicije ili običaje duboko ukorijenjene u mudrosti starijih. Nužno je izgraditi viziju koja omogućuje svakom akteru na međunarodnoj sceni da učinkovitije i brže odgovori na istinske potrebe onih kojima smo pozvani služiti kroz našu svakodnevnu predanost.
MEĐUNARODNA ZAJEDNICA NE MOŽE OKRENUTI GLAVU
8. Danas se više ne možemo zavaravati misleći da posljedice naših neuspjeha pogađaju samo one koji su skriveni od pogleda. Gladna lica tolikih koji još uvijek pate izazivaju nas i pozivaju da preispitamo svoj način života, svoje prioritete i cjelokupni način života u današnjem svijetu. Upravo iz tog razloga želim skrenuti pozornost ovog međunarodnog foruma na mnoštvo onih koji nemaju pristup pitkoj vodi, hrani, osnovnoj medicinskoj skrbi, pristojnom stanovanju, osnovnom obrazovanju ili dostojanstvenom radu, kako bismo mogli dijeliti bol onih koji se hrane samo očajem, suzama i bijedom. Kako možemo ne spomenuti sve one koji su osuđeni na smrt i teškoće u Ukrajini, Gazi, Haitiju, Afganistanu, Maliju, Srednjoafričkoj Republici, Jemenu i Južnom Sudanu, da spomenemo samo neka mjesta na planetu gdje je siromaštvo postalo svakodnevni kruh tolike naše braće i sestara? Međunarodna zajednica ne može okrenuti glavu. Moramo njihovu patnju učiniti svojom.
APATIJA OPRAVDAVA GLAD KAO GLAZBA
Ne možemo težiti pravednijem društvenom životu ako nismo spremni osloboditi se apatije koja opravdava glad kao da je to glazba u pozadini na koju smo se navikli, nerješiv problem ili jednostavno nečija tuđa odgovornost. Ne možemo zahtijevati djelovanje od drugih ako sami ne ispunimo vlastite obveze. Svojim propustom postajemo suučesnici u promicanju nepravde. Ne možemo se nadati boljem svijetu, svijetloj i mirnoj budućnosti ako nismo spremni podijeliti ono što smo sami primili. Tek tada možemo potvrditi - s istinom i hrabrošću - da nitko nije zapostavljen.
IZAZOVI SU GOLEMI
9. Zazivam na sve vas okupljene ovdje danas - FAO i njezine dužnosnike, koji se svakodnevno trudite ispunjavati svoje odgovornosti s vrlinom i predvoditi primjerom - blagoslov Boga, koji se brine za siromašne, gladne i bespomoćne. Neka Bog obnovi u svakome od nas onu nadu koja ne razočarava (usp. Rim 5,5). Izazovi koji su pred nama su golemi, ali takav je i naš potencijal i mogući pravci djelovanja! Glad ima mnogo imena i pritišće cijelu ljudsku obitelj. Svaka ljudska osoba gladuje ne samo za kruhom, već i za svime što omogućuje zrelost i rast prema sreći za koju je sve stvoreno. Postoji glad za vjerom, nadom i ljubavlju koja se mora usmjeriti u sveobuhvatan odgovor koji smo pozvani zajedno provesti . Ono što je Isus rekao svojim učenicima suočenima s gladnim mnoštvom ostaje ključni i hitan izazov za međunarodnu zajednicu: "Dajte im jesti" ( Mk 6,37). Malim doprinosom učenika, Isus je učinio veliko čudo. Stoga se ne umorite danas moliti Boga za hrabrost i energiju da nastavite raditi na pravdi koja će donijeti trajne i blagotvorne rezultate. Dok nastavljate svoje napore, uvijek ćete moći računati na solidarnost i predanost, predanost Svete Stolice i institucija Katoličke Crkve koje su spremne izaći i služiti najsiromašnijima i najugroženijima diljem svijeta. „
Izvor Cijeli tekst govora pape Lava XIV. u FAO 16. 10. 2025. (mzz)
Post je objavljen 17.10.2025. u 09:48 sati.