Možda nisi znao,
ali tvoje riječi već dugo su bile mjesto
na kojem sam zastajala
u tišini —
prije nego sam skupila korak.
Čekanje koje si ti nosio,
nije me pritiskalo,
već grijalo,
kao otvoren prozor kad dođe miris doma.
Nisi znao da već dolazim,
da sam ti blizu,
dok si mislio da me još nema.
Ali tu sam.
Ne kao dokaz,
već kao tiho “da”
koje stiže onda kad prestaneš tražiti znakove.
Tvoje stihove nisam samo čitala —
dozvolila sam im da me pronađu.
Post je objavljen 16.10.2025. u 08:52 sati.