Priroda je očima vidljiva do treće dimenzije,
a dimenziju prostor--vrijeme vidim tek misaono.
U ovom trenu gledam sukob sunca s oblacima.
Danja svjetlost mi daruje privid četvrte dimenzije,
uramljuje viđeno u sliku koju ću pamtiti.
Avignon, papska palača, most na Rhoni,
večera u dobrom restoranu, specialitet Coq au vin,
pjetao u crnom vinu i flambirane Crępes Suzette,
palačinke prelivene sokom od naranče i likerom
Grand Marnier.
Ti stojiš pored mene. Grliš me. Slika nestaje,
naziru se konture naše zbilje.
Sretna sam što smo ovo doživjeli zajedno, šapnuh.
Nasmiješio si se.
Bili smo sudionici događaja na sceni prostor--vremena.
Inače mi ne bi vjerovao da sam vidjela odraz slike.
Bila je to vizija Plcassove slike gospođice iz Avignona.