"Dok mi misli u ogledalu novu
sebe daju, svaki put zastenem,
nešto lijepo u svom srcu tkaju.“
— Rose
Ogledalo stihova mojih
U tišini ogledala,
stihovi moji se kriju,
kao šaputanje vjetra,
što dušu nježno miluju.
Svaka riječ je zrcalo,
svaka misao odsjaj,
u njima gledam sebe,
u njima tražim svoj kraj.
Refleksije su tihe,
a glasovi su sneni,
u ogledalu stihova
skrivam snove bez imena.
I kad me svijet zaboravi,
kad vrijeme stane tiho,
moji stihovi će sjati,
kao zvijezde na nebu.
Jer ogledalo stihova
nije samo moj glas,
to je put kroz snove,
što vodi ka spas.
Post je objavljen 14.10.2025. u 22:02 sati.