Kad nebo ljubi more,
nastaje poezija.
U plavoj tišini tog dodira
skrivaju se sve riječi koje
nismo izgovorili,
a osjećali jesmo.
Taj trenutak kada se pogledi sretnu,
a sve utihne oko njih —
to je taj suton,
to je ta granica gdje počinje
ono što ne stane u rečenicu.
Ne zovem to ljubavlju.
Zovem to — prepoznavanjem.
Zovem to — kad se dvije duše preliju
kao more i nebo,
u tišini, bez objašnjenja,
a s beskrajem u sebi.
Postaneš uron svih mojih mijenja.
U stihu, u noti,
u toj beskrajnoj plavoj ljepoti.
Kad srce diše kroz stih,
svaki pogled postaje pjesma.
Post je objavljen 13.10.2025. u 08:19 sati.