Danas se osjećam kao da će sve biti naopako… a onda se sjetim njega, one male vjeverice iz Ledenog doba. Scrat.
Samo pokušava uhvatiti svoj žir. Ništa više, ništa manje. I svaki put kad misli da je blizu, sve oko njega eksplodira. Led, stijene, ogromni dinosaurusi, kaos svemira… a on i dalje ne odustaje.
Ponekad je život poput Scratovog žira: izmiče, pada, sve se ruši. Ali važno je da se ne prestajem truditi. Čak i kad sve ide krivo, barem ću se jednog dana tome nasmijati, a sutra probati ponovno. Scrat nikada ne odustaje.
Post je objavljen 08.10.2025. u 08:29 sati.