Ponedjeljak sam nekako preživio i došao je utorak. Na poslu naporan dan. Poslijepodne sam radio od kuće jer sam došao ranije.
Cijeli utorak samo sam gledao u mobitel – očekivao sam obavijest da je novac legao. Iz sata u sat sve sam bio nervozniji.
Molio sam Boga da se to dogodi jer... jer sam kockar.
Napravio sam detaljan plan kako rasporediti sredstva da si olakšam naredni period života.
Predvečer sam ožednio i otišao kupiti nekoliko piva. Popio sam svih šest. Alkohol mi je uništio razum i strpljenje.
Nakon 20:00 sati provirio sam kako izgleda situacija na ruletu i primijetio da već dugo (oko 300 izvlačenja) nije bilo većih dobitaka.
Moje „lampice“ su se upalile.
Pratio sam igru i... stornirao isplatu.
Naravno – sve sam izgubio.
---
Trebalo mi je samo 12 sati da izdržim i novac bi bio na računu. A ja sam sve izgubio za samo 2 sata.
12 sati koje znače život. Ili možda ne znače ništa?
Ovo je samo jedna od sličnih priča koje kockari imaju u svom arsenalu.
Mora li se doći do dna da bi se moglo odraziti?
Ne znam.
Nisam na dnu, ali toliko sam poražen samim sobom da je to stanje – neopisivo.
Teško dišem, preznojavam se, proganjaju me svakakve misli. I kad kažem svakakve, mislim na crne misli.
Kako krenuti iznova?
Mnogo je pitanja, a premalo odgovora.
Zašto sam tako poremećen, bolestan, ovisan?
Povrijedio sam samoga sebe. Zdravlje mi je narušeno. Povrijedio sam i ženu s kojom živim. I nije to prvi put da ona pati zbog mojih propusta.
Sad putujem kući – da je vidim i da barem nakratko razgovaramo što ćemo dalje.
Sinoć, pod utjecajem alkohola i gubitka, bio sam jako agresivan.
Rekao sam da želim da se razdvojimo.
12 sati nakon kojih sam danas potpuno dotučen, poražen, beznadan – nisu pravi prikaz mog života.
Živim na tankoj granici između razuma i ludila. Uvijek sam negdje blizu te granice.
Vjernik sam, ali griješim, psujem, bogohulim, lažem.
Živim dvostruki život.
Ujutro na misi – navečer u paklu.
Kocka nije moja jedina ovisnost.
Tu su i alkohol, i ovisnost o pornografiji, i samozadovoljavanje.
Moje oči kao da nikada nisu site. Same „idu“ za ženskim oblinama.
Jako mi je teško disciplinirati se u tome.
Što da radim?
Da odem u neku pustinju, na goli otok, da tamo živim sam i svaki dan se borim za goli život – za preživljavanje?
Ne znam.
Post je objavljen 07.10.2025. u 10:46 sati.