Marketing
USPOREDNE RELACIJE
Forward na prethodni post u principu na par postova ispod i na Isabelčin citirani komentar. U principu na jedan njegov fragment a sve isnpirirano kojekakvom klateži koja i dalje na sve zvona osporava pravo umjetnosti da nešto-uključujući i rat-izlaže problematizaciji i sprdnji. Elem njena premisa oko filma koji je (po)služio kao jedan od rekvizita u postu glavnoj temi-"kradljivac uspomena" je bila da definitivno film izborom teme nije za nju-ponijele ju emocije a što je je brat bratu-film ima tih emotivno nabijenih stavki tim više što se dotiče ozbiljnih i osjetljivih tema.
"definitvno ovaj film nije za nas kojima su emocije iznad svega, no, da ne ispadne sad da sam protiv ovakvih filmova, nisam , naravno da nisam, neka se snimaju i prikazuju, dobro je to dok ima onih koji žele snimati ovakve teme da ne padne u zaborav jedan narod, jedna borba, jedno veliko žrtvovanje za bolje sutra, samo .čini mi se da je svaki rat -pirova pobjeda- pojedinca i društva u cjelini...."
Važan moment u referenci-"neka se snimaju i prikazuju" u tome je kompletna poanta-nije problem u filmu štoviše potreban je druga je stvar što je za nekog poput nje tema preosjetljiva. Legitiman stav sasvim kao i rezonancija. Dok kod s druge strane zabranitelja-mongoloida imamo menatalite koji bi eto zabranio jer se njemu nešto ne sviđa i tu dolazimo do problema. Ali da to ostavimo po strani ovo su samo digresije na aktualan hajp posebno što i klatež po blogu kmeči da se vratim na stvar. Imao sam ovdje već u komentarima antagonizma s komentatorima po pitanju kazališne adaptacije kultnog zagrebačkog filma i dok je večina naginjala simpatijama filmu ja sam ipak meni svojstveno otišao u krajnost sa argumentima i za jedno i drugo. Premisa 1. Zagreb ima svoj simboličan kultni film. Premisa 2 puno godina kasnije dobio je i svoju klasik predstavu prenošenjem tridesetih godina prošlog stoljeća na kazališnu pozornicu. Premisa 3 od premijere 2017 do 2025 izvedena je preko 150+puta i još je na repertoaru. Suma sumarum-Zagreb ima i svoju predstavu nakon 8 godina izvođenja što nije neki period ali sasvim dovoljan da se konstantno izvodi i da dobije status klasika. Elem sad se prigodno ponovo vratiti malo unazad na Isabelčine komentare i reference. Bilo je to u vremena najintenzivnijeg vala korone kad smo odsječeni od bilokakvog socijalnog kontakta blejali u plafon (vidite kako sam litararno inspiriran?) ne znamo kako bi preživjeli stres novonastale situacije da 24 sata u suradnji s hnk nisu imali inicijativu online kazališta snimljene premijerno izvedene predstave ostavljene na izvol'te. Njena referenca je (kao i uvijek) imala poantu.
"teško je uspoređivati ,a pogotovo donositt ocjene film- kazalište, kada se o ovoj predstavi radi ( gledala) osuvremenjena je u mnogočemu pa mi nije ponajbolje legla, film je maestealno iznesen o tome nema spora, mislim da su kazališne predstave( mnoge) veću popularnost dobile svojom filmskom ekranizacijom, a ne mogu se sad sjetiti koji film je ,recimo to tako, bolje prošao kada se "preselio " na kazališne daske,
stvarno vrhunski post
tp."
Koncept "osuvremenjavanja" je bila jedina njena zamjerka ali ne i meni jer u principu sve-scenografija, kostimi rekviziti reference...odgovara vremenu-tridesetim godinama prošlog stoljeća. Sve je bilo po ps-u. No da, ne odnosi se zamjerka s njene strane na samu predstavu osim tog koncepta laganih suvremenih natruha o kojima ću kasnije nego o kutu snimanja-to je složio sam se i onda-bila falinga i kamermanu minusčina xxl katogroije. No da se vratim na bit. Kazalište je korektiv-realne životne situacije podložne su problematizaciji i seciranu. Sve odgovara vremenu u kojem je "tkpznm" kao inovacija stavljen je radio i reference na onda atualne događaje. Spominje se Todorića kao jednog od vlasnika vile na Savskoj-jer jebiga kao korektiv društva i mora imati blage reference na današnje likove ali njihov koncept je izmijenjen i prilagođen orginalnom vremenu filma. Nešto slično onom što je nastalo koju godinu kasnije "Mrkomir prvi" kojem je radnja u srednjem vijeku-a reference su na današnju klatež razne političare mamiće i ine njima slične.
VIDEO
Kategoričnost je kod večine bila (s naglaskom na film) kao nečem boljem samim time što je klasik. Kod mene nije potreba da predstavu dignem na viši tron od filma ni pod razno. Nego nešto sasvim drugo-da joj dam ravnopravan status sa filmom. Što već i ima sama reprizna izvođenja od premijere 2017. isto dovoljno govore. 100-ta izvedba
"Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu najavljuje blagdansku inicijativu kojom će djeca iz odgojnih centara i ustanova sa zagrebačkoga područja dobiti priliku uživati u jedinstvenom kazališnom doživljaju.
Naime, 10. siječnja 2025. godine predstava Tko pjeva zlo ne misli bit će izvedena po jubilarni 100. put, a njoj će prisustvovati djeca i mladi iz odgojnih ustanova. Simbolična je to gesta zagrebačkoga HNK-a, na inicijativu prvaka Drame HNK-a Dušana Bućana, kao znak pažnje za što ljepše zimske praznike onima kojima je to najpotrebnije.
Ova je ideja dio kontinuiranog nastojanja Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu da umjetnošću i kulturom pridonese zajednici, promovirajući vrednote solidarnosti, zajedništva i humanosti.
Kao središnja kulturna institucija, HNK u Zagrebu ponosno preuzima ulogu stvaranja pozitivnih iskustava za sve članove društva, posebno za one najranjivije.
Inicijativi su se odazvali: Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Centar za odgoj i obrazovanje Tuškanac, Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica, Caritasova kuća za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem »Bl. Alojzije Stepinac« u Brezovici, Centar Dugave i Centar za djecu Zagreb.
Premijerno izvedena u rujnu 2017. godine u režiji Renea Medvešeka, dramska uspješnica zagrebačkoga HNK-a igra već sedmu godinu zaredom. Predstavu za koju se uvijek traži ulaznica više, igraju: Zrinka Cvitešić u alternaciji s Tesom Litvan, Ivana Boban, Dušan Bućan, Krešimir Mikić u alternaciji s Ivanom Colarićem, Ivan Glowatzky, Dušan Gojić, Nikša Kušelj, Dora Lipovčan, Iva Mihalić, Vlasta Ramljak, Barbara Vicković, Silvio Vovk i Mirta Zečević."
Naime, 10. siječnja 2025. godine predstava Tko pjeva zlo ne misli bit će izvedena po jubilarni 100. put, a njoj će prisustvovati djeca i mladi iz odgojnih ustanova. Simbolična je to gesta zagrebačkoga HNK-a, na inicijativu prvaka Drame HNK-a Dušana Bućana, kao znak pažnje za što ljepše zimske praznike onima kojima je to najpotrebnije.
Ova je ideja dio kontinuiranog nastojanja Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu da umjetnošću i kulturom pridonese zajednici, promovirajući vrednote solidarnosti, zajedništva i humanosti.
Kao središnja kulturna institucija, HNK u Zagrebu ponosno preuzima ulogu stvaranja pozitivnih iskustava za sve članove društva, posebno za one najranjivije.
Inicijativi su se odazvali: Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Centar za odgoj i obrazovanje Tuškanac, Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica, Caritasova kuća za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem »Bl. Alojzije Stepinac« u Brezovici, Centar Dugave i Centar za djecu Zagreb.
Premijerno izvedena u rujnu 2017. godine u režiji Renea Medvešeka, dramska uspješnica zagrebačkoga HNK-a igra već sedmu godinu zaredom. Predstavu za koju se uvijek traži ulaznica više, igraju: Zrinka Cvitešić u alternaciji s Tesom Litvan, Ivana Boban, Dušan Bućan, Krešimir Mikić u alternaciji s Ivanom Colarićem, Ivan Glowatzky, Dušan Gojić, Nikša Kušelj, Dora Lipovčan, Iva Mihalić, Vlasta Ramljak, Barbara Vicković, Silvio Vovk i Mirta Zečević."
Smjeh aplauz...puno više
"Adaptacija adaptacije – neki bi bez trenutka razmišljanja rekli – to ne može biti dobro. Isti bi bili u krivu. Davanje novoga oblika priči nije jalov i uzaludan posao kako se to može činiti nevještu promatraču. Naime, da je to tako, oni koji tako tvrde morali bi biti spremni odreći se Shakespearea, Finchera ili Kreše Golika. Predstava “Tko pjeva zlo ne misli” ne skriva utjecaj kultnog filma, da je tako naslov bi vjerojatno bio “Dnevnik malog Perice”, a ni eksplicitan spomen Vjekoslava Majera u predstavi nije izostao. Takav je neskriveni intertekst ono što publiku dovodi i nagrađuje je za poznavanje pripovijesti i filma, ali u kazalištu je zadržava ono novo što ova inscenacija može ponuditi. Ova je predstava, na zadovoljstvo publike, ponudila mnogo."
Svojevremeno su neki izvori pisali i kako je Medvešek uspio u nemogućem time što je Zagreb dobio svoju predstavu što stvarno i je. Adaptirati film-posebno zagrebački klasik u kazalište bio je sklizak teren i određeni rizik. Scena nadopunjena multipraktik ulogama radio...te uloge koje ulaze u više njih su kompenzacija za silne statiste u filmu koji su u kadrovima. O tome sam detaljno ovdje elem predstavu gledam kao nadopunu filmu-sa jedne malo druge strane kroz koncept radija i reklama ( a silne onda aktualne radio-reklame su referenca na današnje bombardiranje istima) i to je sva osuvremenjenost drame. Ništa derastično što bi odvojilo od vremena u kojem priča orginalno je. Rijetko kad se s Isabelči nisam 120/100 slagao ali ovdje smo bili ne sasvim u antagonizmu ali s drugim pogledom na stvar. Tema idealna za inspirativnu polemiku. To je bilo što se tiče relacije film-predstava. Sad prelazimo na drugu točku relacija film-radio drama.
Tako sam pred koju godinu iskopao kultni isto sad već film "fine mrtve djevojke" prenesen u formu radio-drame. Filmu sam u ovom slučaju dao derastičnu prednost-glumačka izvorna filmska postava je bila broj 1 ova radio-dramska me se nije previše dojmila a i koncept je drugi-prilagođen radiodramskim okvirima. Simple as that-s te točke vjerovatno ekipi koja film "tko pjeva zlo ne misli" stavlja ispred predstave vjerovatno im podijela kazališnih uloga ne odgovara jer su navikli glavne protagoniste gledati u interpretaciji Franje Majetića i Relje Bašića ali sve drugo je dovedeno do skoro savršenstva. Doduše kad se film prebacuje u radio dramu bitno se izmijeni i koncept i dodaje se nešto novo što odskače poprilično od orginala. Prevrtio sam znatiželje radi sve u svemu može proći iako ispred filma ne mogu staviti radio-dramsku varijantu. Kao jednu zanimljivost u odnosu na film-izdvojio sam onda istaknut psihološki profil glavnog negativca što u filmu nije detaljno razrađeno pa to vidim kao korisnu nadopunu orginalu. Starry je onda o filmu ostavila komentar kao o vizionarskom predstavu mi je promaklo pogledat sve u svemu nakon radio-drame ne sumnjam i predstava je imala neke svoje koncepte specifične. To je što se tiče relacije film radio-drama. Sad dolazimo na treću relaciju predstava-radio drama. A pogađate o kojoj se predstavi radi ljud od voska još uvijek jedan od mojih favorita. Priča u 3 čina s tragikomičnim referencama na djelove redateljevog stvarnog života.
VIDEO font>
Kad je izbacilo radio-dramu u prijedloge baš u vremena kad sam imao serijal radio-drami kliknuo sam ali ne i prevrtio do kraja. S predstavama je drugi slučaj nego sa filmom i predstavom. Film u kazališnoj varijanti mogu pogledat i predstavu prenesenu na film kao što je bio slučaj sa projektom "Djeca sa cnn-a" kazalište i radio drama su ipak neka druga kategorija.
Ovdje nisu čak niti problem minimalne intervencije u izvorni scenarij nego izmjena u glumačkoj postavi. Kazalište ipak ostavlja jači intenzitet jer pošto-uživo u trentutku bez premotavanja i repeticije u scenama. Tim više je iskustvo intenzivnije. Uloge u jednoj interpretaciji teže se sagledavaju u interpretaciji drugih glumaca/glumica kad se kompletna stvar odigrava uživo s "ljudima od voska" mi je to gadno škripalo u radio-drami za razliku od recimo relacije film-predstava kazališna adaptacija filmskog zagrebačkog klasika mi je tim više još jedna potvrda uvjerenja da je nadopuna onome što je izostavljeno u filmu. Radio, nadopunjavajuće koncipirane uloge reklame iz perioda tridesetih politička situacija, reference na neke u sadašnjosti aktualne događaje kroz koncept vremena u kojem je radnja zagrebačkog klasika. A to nas vodi i do još jednog slučaja prebacivanja predstave u radio-dramu. I to kompleksna predstava koju sam lomio na serijal od 5 postova. Pogađate o čemu se radi-o drami koja je ostavila ne najintenzivniji ali jedna od onih koja je u top 10 ostavljenih najintenzivnijih dojmova "nestajanje"
"Dramski tekst "Nestajanje" Tomislava Zajeca priča je o suvremenoj obitelji koja naoko djeluje skladno, no ispod površine se naziru pukotine koje polako otkrivaju što se dogodilo u prošlosti. Karlo (Krešimir Mikić), ugledni znanstvenik i uzoran suprug i otac, krije svoju pravu, predatorsku prirodu. Njegov krimen otkriva se kroz odnos s Markom (Marin Klišmanić), dječakom oštećenog sluha koji se polako pretvara u osobu koja nestaje".
Prvi dio
drugi
"Karlo je ugledan znanstvenik koji godinama vodi inkluzivni kamp za djecu u priobalnom zaleđu. Marko je mladi čovjek koji je ostavio sina u vrućem automobilu i doveo ga do ruba smrti. Njih dvojica povezani su strašnom pričom koja, iako u Zajecovom „Nestajanju“ fikcionalizirana do ruba fantastike, može biti priča bilo kojeg dječaka kojega sretnemo na ulici. U svom režijskom debiju na radiju redatelj Dražen Krešćć poigrava se krhkim odnosima između članova Karlove obitelji i raspadom braka između Marka i Ane, tvoreći tako dijaboličan koloplet rasula nekoliko obitelji koje su samo htjele biti normalne. Minuciozno portretiranje karaktera, zadiranje u fantastično i čvrsto inzistiranje na melodici i atmosferi odlike su ove radio drame.
Režija: Dražen Krešić, igraju: Goran Grgić, Ksenija Marinković, Dado Ćosić, Barbara Đurović, Lana Ujević, Sven Šestak, Ljiljana Bogojević i Lana Meniga, glazbeni urednik: Maro Market, tonmajstor: Dalibor Piskrec"
Režija: Dražen Krešić, igraju: Goran Grgić, Ksenija Marinković, Dado Ćosić, Barbara Đurović, Lana Ujević, Sven Šestak, Ljiljana Bogojević i Lana Meniga, glazbeni urednik: Maro Market, tonmajstor: Dalibor Piskrec"
VIDEO
Večina nas je gledala predstavu i tu ne mislim samo na nas na blogu evo referenci na neke ključne trenutke. U drami fali onaj flashback na Marka kao klinca koji je uvod u prvu scenu s kojom se probija četvrti zid-odlazak glavnog antagonista na dodijelu nagrade. Situacije i interkacije su približene maksimalno i u principu oni neki trenuci koji u odnosu na predstavu izostaju i nisu takav minus koliko interpretacija uloga s drugom glumačkom postavom.
Jebiga znam-druga je to forma sama predstava uživo i radio-drama pa su izmijenjeni koncepti ali u konkretnom ovom slučaju s "nestajanjem" radio-dramska varijanta nije ni blizu predstavi.
VIDEO
Spominju se u drami svi ključni elementi "vručina" "pečnica" što je kroz dramu i doslovnost i metafora da ne ulazim sad ponovo u rezime već odrađen najveća skepsa u slučaju prebacivanja predstave na radio-dramu kako sa "ljudima od voska" tako i s nestajanjem je doživjeti isto u interpretaciji uloga sasvim druge ekipe od orginala. Ali onda se poteže pitanje kako mi nije problem reciom na relaciji film-predstava? Jednostavno-oboje je i vizualna forma film je snimljen decenijama prije nego je predstava oživjela i to su po puno parametara dva različita koncepta. Prvo doživjeti ta vremena preko žive scene je ono što daje na relevantnosti onda nadopune koje nisu dane u filmu a u kontekstu su tog vremena plus realizacija koja je blizu orginala ne da je bolja-nije niti je ikad bilo pretendiranja na to samo na ono što i je-ima ravnopravan status s filmom. Elem kod predstava-da ostanem na "nestajanju" problem je u formi radio-drame ajmo reći problem uvjetno dvije po puno stvari iste a u drugu ruku različite intepretacije. Nakon pogledane predstave slika scene glumačke postave situacija je u podsvjesti a u radio drami sve to kao neka bazna premisa izmijenjeno. Ali nek mi ne bude problem znatiželja (ni)je ubila mačku kliknem na video i šaltam na tenzične momente drame (a ne treba ih se tražiti napetnica je od početka do kraja) Karlo u interpretaciji Gorana Grgića-ali on nije izvorna postava u predstavi da su uzeti u fromu radio-drame svi iz orginalne postave stvar bi bila bolja. Jebiga gledat tog lika u interpretaciji Kreše Mikića na sceni ostavilo je intenzivan dojam ili Teu autoantiheroinu i isto žrtvu bolesnik obiteljskih okolnosti u Ivinoj interpretaciji. Ono što mi najviše škripi u radio-dramskoj varijanti je to s podijelom uloga. Komotno oni u njima mogu biti briljantni ali ni blizu onima koji su 20 30 40....plus puta odigrali uloge na sceni.
Ali ima još ovdje i jedna stvar. Kad se gleda izravno u radio drami jebiga izostaje vizualni dio, vidi se onda sve-i fizička projekcija emocija i stanja kod uloga. Kad sam imao postove o radio dramama na njih sam-očekivano dobivao i kvalitetne komentare.
starry night
"ja upravo slušam dramu, trgovac ulazi k njima ko među vampire :)) , "ostat ćete s nama, željni smo svježe krvi...", a i atmosfera apsurda i suđenja asociraju na Kafkin Proces, sad spominju menadžera kojeg su osudili na smrt, horor "pravorijeka", izvrstan post, slušam dramu do kraja...
Evo, vele noć je duga, baš sam se "ufurala" među njih :)))))"
NF
"već sam se prepao da nema ženskih likova, nego uobičajena muška što bi blogeri nazvali mudrovanja, kad ono ženski lik, i to ni manje ni više nego grešnica, dosta zezanja, djeluje zanimljivo, intrigantno, ja čak volim namjerno karikirane i tipizirane likove u neobičnim situacijama."
luki2
"Podsjetio si me kako sam naprosto "zaboravila" radio kao odličan mediji. Ispravit ću to! Obećavam! Preslušala sam od početka do kraja, svi su odlični, radnja intrigantna i baš psihološki izazovna - razmišljanje na glas i komunikacija likova zaista otkriva sve o njima, a na kraju - i ženski lik, kao najljepša trešnja na kolaču. Bravo, sjedi, pet!:))() Ljubim!"
starry night
"Odslušala sam Bažuleka, bažulek je kajkavski deminutiv i uživala slušajući jezik mog djetinjstva. Poslije svih nedaća Bažulek iliti Grahić pronalazi raj i smirenje napuštanjem pokvarenog društva i odlaslom u prazno selo u Žumberku. Očito je poruka pisca povratak na napuštena ognjišta kao moguće rješenje sveopće moralne i ekonomske krize koju proživljavaju sve današnje hrvatske generacije. U jednom trenutku Bažulek zavapi da će morati u Irsku. Mnogi su morali, a da nikad sanjali nisu da će morati kad su se rodili u socijalnim vremenima ipak humanijima nego ova korumpirana po svim sgmentima o čemu govori autor. Ženski likovi prikazani su očajno, same negativke, preljubnice, zle tajnice, feministice, lije, zmije i kokoši, čiji glasovi završavaju u kokošjem kokodačućem krešendu, što jasno pokazuje stav autora prema ženama kao prema drugotnim bićima, tipičan mizogini negativni stav prema ženi, ne bih se čudila da gospon Nino se pridružuje klečavcima u molitvi za dominaciju u kući. Surfajući sveznajućim Googleom, saznala sam da doista u navedenom žumberačkom selu živi jedan jedini bračni par, tako da je drama očito inspirirana stvarnom pozadinom i kao što rekoh ima jasnu poruku povratka na ognjišta kao povratka u Raj, što je živa utopija, pa ta dramica tu i spada, u utopijsku simpatičnu satiru s nemogućim rješenjem. Čak i Bog na kraju priče ne garantira ništa. Deus ex machina element klasične antičke drame. "
luki2
"Ma odlični su mi svi! Nije predugo, baš taman da drži pažnju, a radnja i zaplet su odlični! Bravo za objavu!!!! Polšat ću još jednom. Ljubim!"
starry night
"Moćan post i dragocjeni linkovi. Bila sam na 'podcast stranici' koju u tekstu spominješ i sve drame su dostupne za reprodukciju i slušanje, pa ne zam na što si mislio s kritikom. Aaaa, koji zaheb na kraju "Straha od plutanja", da tako je to. Nagrada poštenom inspektoru/inspektorici za dobro obavljen posao u crime investigation kod nas je kazna, ako je pao "guzonjin sin". A i naslov je dešifriran. Post - vrh!"
mecabg
"Radio drame znaju ostaviti jak utisak, možda čak i jači od kazališnih pretstava, jer raspaljuju maštu.
Nećeš verovati, ali imala sam desetak godina kad sam slušala dramu Crveno i plavo u dugi.
Radnja se odvijla u Kini, glavni likovi Ing Taj i Sijembo.
Još pamtim skoro svaku izgovorenu reč, iako ne spadam u osobe koje lako uče napamet..."
matebalota
"@TEATRALNI, poslušao sam više njih.
1. Krimići , ma koliko dobar temelj i brojnost glumaca,
radio krimić
zbog dasaka u ovom obliku nije uvjerljivo došao do mene.
2. Nisam se mogao zbog brzine i velikog broja glasova i
pozadinskih zvukova koncentrirati na psihologiju lika koji je u centru istrage ili osumnjičen. Nisam mogao doživjeti inspektora ili inspektoricu.
3. Uvjeren sam da je krimić daleko lakše čitati. Čitanjem možeš zastati, ulogirat se u lik, ili ga promatrati iz više uglova. Isto tako ekranizacija omogućuje isto.
4. Dramaturgiju nije u ovoj brzini odvijanja lako dočarati. Vjerujem da na nekim od njih su radili odlični radio dramaturzi,
ma nije došlo do mene.
5. Uvjeren sam da bih trebao najmanje tri-četiri puta poslušati radio krimić kako bi se upoznao sa glavnim likovima. Pazi sa glavnim likovima.
6. Pisani oblik omogućava mašti nacrtati kulise, kao i ekranizacija.
7. I na kraju , u nedostatku dasaka i ekrana, ovo bi za onog
tko ima vremena, ( potrebno je više puta poslušati isti, jer relativno i kratko neki traju cca 37, 46 i više minuta ) tako bi
slušanje ukupno trajalo od 1,5 h do punih 3 h. I naravno za slabovidne i slijepe osobe, ovo je dobar rad."
"ja upravo slušam dramu, trgovac ulazi k njima ko među vampire :)) , "ostat ćete s nama, željni smo svježe krvi...", a i atmosfera apsurda i suđenja asociraju na Kafkin Proces, sad spominju menadžera kojeg su osudili na smrt, horor "pravorijeka", izvrstan post, slušam dramu do kraja...
Evo, vele noć je duga, baš sam se "ufurala" među njih :)))))"
NF
"već sam se prepao da nema ženskih likova, nego uobičajena muška što bi blogeri nazvali mudrovanja, kad ono ženski lik, i to ni manje ni više nego grešnica, dosta zezanja, djeluje zanimljivo, intrigantno, ja čak volim namjerno karikirane i tipizirane likove u neobičnim situacijama."
luki2
"Podsjetio si me kako sam naprosto "zaboravila" radio kao odličan mediji. Ispravit ću to! Obećavam! Preslušala sam od početka do kraja, svi su odlični, radnja intrigantna i baš psihološki izazovna - razmišljanje na glas i komunikacija likova zaista otkriva sve o njima, a na kraju - i ženski lik, kao najljepša trešnja na kolaču. Bravo, sjedi, pet!:))() Ljubim!"
starry night
"Odslušala sam Bažuleka, bažulek je kajkavski deminutiv i uživala slušajući jezik mog djetinjstva. Poslije svih nedaća Bažulek iliti Grahić pronalazi raj i smirenje napuštanjem pokvarenog društva i odlaslom u prazno selo u Žumberku. Očito je poruka pisca povratak na napuštena ognjišta kao moguće rješenje sveopće moralne i ekonomske krize koju proživljavaju sve današnje hrvatske generacije. U jednom trenutku Bažulek zavapi da će morati u Irsku. Mnogi su morali, a da nikad sanjali nisu da će morati kad su se rodili u socijalnim vremenima ipak humanijima nego ova korumpirana po svim sgmentima o čemu govori autor. Ženski likovi prikazani su očajno, same negativke, preljubnice, zle tajnice, feministice, lije, zmije i kokoši, čiji glasovi završavaju u kokošjem kokodačućem krešendu, što jasno pokazuje stav autora prema ženama kao prema drugotnim bićima, tipičan mizogini negativni stav prema ženi, ne bih se čudila da gospon Nino se pridružuje klečavcima u molitvi za dominaciju u kući. Surfajući sveznajućim Googleom, saznala sam da doista u navedenom žumberačkom selu živi jedan jedini bračni par, tako da je drama očito inspirirana stvarnom pozadinom i kao što rekoh ima jasnu poruku povratka na ognjišta kao povratka u Raj, što je živa utopija, pa ta dramica tu i spada, u utopijsku simpatičnu satiru s nemogućim rješenjem. Čak i Bog na kraju priče ne garantira ništa. Deus ex machina element klasične antičke drame. "
luki2
"Ma odlični su mi svi! Nije predugo, baš taman da drži pažnju, a radnja i zaplet su odlični! Bravo za objavu!!!! Polšat ću još jednom. Ljubim!"
starry night
"Moćan post i dragocjeni linkovi. Bila sam na 'podcast stranici' koju u tekstu spominješ i sve drame su dostupne za reprodukciju i slušanje, pa ne zam na što si mislio s kritikom. Aaaa, koji zaheb na kraju "Straha od plutanja", da tako je to. Nagrada poštenom inspektoru/inspektorici za dobro obavljen posao u crime investigation kod nas je kazna, ako je pao "guzonjin sin". A i naslov je dešifriran. Post - vrh!"
mecabg
"Radio drame znaju ostaviti jak utisak, možda čak i jači od kazališnih pretstava, jer raspaljuju maštu.
Nećeš verovati, ali imala sam desetak godina kad sam slušala dramu Crveno i plavo u dugi.
Radnja se odvijla u Kini, glavni likovi Ing Taj i Sijembo.
Još pamtim skoro svaku izgovorenu reč, iako ne spadam u osobe koje lako uče napamet..."
matebalota
"@TEATRALNI, poslušao sam više njih.
1. Krimići , ma koliko dobar temelj i brojnost glumaca,
radio krimić
zbog dasaka u ovom obliku nije uvjerljivo došao do mene.
2. Nisam se mogao zbog brzine i velikog broja glasova i
pozadinskih zvukova koncentrirati na psihologiju lika koji je u centru istrage ili osumnjičen. Nisam mogao doživjeti inspektora ili inspektoricu.
3. Uvjeren sam da je krimić daleko lakše čitati. Čitanjem možeš zastati, ulogirat se u lik, ili ga promatrati iz više uglova. Isto tako ekranizacija omogućuje isto.
4. Dramaturgiju nije u ovoj brzini odvijanja lako dočarati. Vjerujem da na nekim od njih su radili odlični radio dramaturzi,
ma nije došlo do mene.
5. Uvjeren sam da bih trebao najmanje tri-četiri puta poslušati radio krimić kako bi se upoznao sa glavnim likovima. Pazi sa glavnim likovima.
6. Pisani oblik omogućava mašti nacrtati kulise, kao i ekranizacija.
7. I na kraju , u nedostatku dasaka i ekrana, ovo bi za onog
tko ima vremena, ( potrebno je više puta poslušati isti, jer relativno i kratko neki traju cca 37, 46 i više minuta ) tako bi
slušanje ukupno trajalo od 1,5 h do punih 3 h. I naravno za slabovidne i slijepe osobe, ovo je dobar rad."
Komentari su nasumična selekcija ispod više od jednog posta iz serijala. Iz njih se čita jedna klučna stvar (u principu gro njih ali za ovaj slučaj irelevantne u kontekstu teme samo jedna stvar) a to je da pravilnu interpretaciju radio-drami zbog manjka vizualnog efekta nitko nije krivo interpretiorao. Što znači da su u dramama samo verbalne interakcije na razini nigdje ne štekaju sa tonalitetima kad određene situacije napete hektične emocionalne ove-one potegnu to pitanje. Sve drugo je stvar vizualne interpretacije što su čari radio drami. S dramama koje se baziraju na predstavama je-bar kod mene drugi slučaj (u odnosu na recimo film-predstava ili predstava-film) rekaputilacija:slušati radio-dramu koja se bazira na predstavi (koja je prva pogledana) kronično će mi falit onaj moment vizualne interpretacije u glavi plus uloge u principu u izvođenju druge ekipe od one u izvornoj verziji.
RADIO-DRAME KAO FILM
Čerupanje anđela
Nema više takvih kao Benja Krik
Dobri čovjek Bažulek
Strah od plutanja
Slučaj P
Slučaj S
Ugasi to čudo
Vražji trokut
U vremenima polemike na blogu-onda kad su drame objavljene u glavi mi je bila projekcija istih u formi filma pod uvjetom da zadovolji jedan od glavnih kriterija-da je u interpretaciji iste ekipe. Bliže filmu nego predstavi. Ono što je zajedničko u konceptu svih ovih primjera je dekor. Svaka ima ambijent, pozadinske tonove interakcije koje bacaju neke flashback scene na prošle događaje u kojima se govori u aktualnom vremenu ambijent vizualno-iskreiran kod mene bliža mi je filmska projekcija drami nego kazališna samim ambijentalnim zvučnim efektima. Kuća na izoliranioj lokaciji, bankovni šalter vožnja autom pilana bolnica, gradska birtija kineski restoran projekcija video-igre...Ako išta ima potencijala biti film onda su to radio-drame. Nije me se dojimilo previše "nestajanje" u radio-dramskoj varijanti iz već nabrojanih razloga ali predstava apsolutno i samo prebacivanje ste u radio dramu nije bila loša ideja. 140 minuta predstave nešto više od 2 sata u koje je virtuozno utrpano puno paralelnih događaja i situacija koje su neizravno i izravno povezane. Paralelno s filmom metastaze bila je u Kerempuhu istoimena predstava sa više humorističnih situacija nego na filmu ekipa manje-više ista iako je u večeri kad sam gledao došlo do alternacije. Vidjeti "nestajanje" u formi filma dajem sad svojoj vizualnoj kreativnosti na volju bi bila senzacja pored takve kvalitetne predstave.
VIDEO
Ovo je kako sam i onda konstatirao-jedna od rijetkih drami nabijena natruhama trilera. Ne političkog iako ima i toga ali ne kao glavna premisa više kao neki rekvizit, nego razno-razne osobne i emocionalno-psihološke borbe. Zanimljiva je situacija prebacivanja filma u kazalište kao što je bio slučaj sa "tko pjeva zlo ne misli" i predstavama u formu radio-drami iako bolja solucija bi bila forma filma a da stvar bude bolja nisam niti jedini koji tako misli doduše ovdje je riječ o drugoj formi-mini serijama hipotetskoj situaciji da se od tih dramskih komada realiziraju ok nemam ništa protiv iako sam više pobornik filma.
"Od dramskih tekstova filmovi bi mogli postati “Tri zime” Tene Štivičić i “Ljudi od voska” Mate Matišića. Čini mi se da bi ta dva teksta bilo jako zanimljivo vidjeti kao film ili možda mini serije. Među hrvatskim romanima koji su adaptirani u predstave “Ciganin, ali najljepši” mogao bi biti jako zanimljiv film - izdvaja naslove za filmaše."
A dijelim mišljenje-kinematografiji treba eksperimentiranja sve ovo su predstave s potencijalom za filmsku verziju (ili televizijsku) sad u kojoj formi manje važno iako sam ja u prvom redu pobornik filma "nestajanje" kao predstavu od 140 minuta u koju je stavljeno svašta-ovo nije pisano kao prigovor tek konstatacija nemojte da me se krivo uzme! bi možda bolje legla forma mini serije. Jebiga na sceni su događaji iako i odvojeni (radi se o 2 obitelji) odigravaju se paralelno a ambijent je fizički isti (pozornica) a treba se sagledavati kao 2 različita prostora pa je tu možda malo nagruvano na setu bi koncept bio drugi snimano na više ambijenata i svaka situacija bi mogla imat zaseban kadar po epizodi.
_________________________________________________________________________________________
Da se vratim na "fine mrtve djevojke" radio-dramu kako sam tipkao u tom postu:Svidjelo mi se to što su kroz dramu približeni psihološki profili u principu psihološki profil glavnog negativca što u filmu nije detaljno približeno zna se samo da je psiho nije mi se svidjela interpretacija u izvedbi druge ekipe. Navika, filmska je uvijek ona prva,a i vizualno su približeni kadrovi interijer eksterijer situacije...druga stvar što je film već klasik domaće kinematografije pa mi zato ima prednost. Dijamteralno suprotno "tkpznm" iako je film zagrebački klasik
prednost dajem predstavi jer je šestu sezonu za redom aktualna ima vrhunsku ekipu glumaca koja se savršeno nadopunjava živa je scena i izvanredno su prenijeli lijepe trenutke tridesetih na pozornicu. Radio-drama ograničava vizualni dojam ali ima svoih prednosti
kreaciju slike u glavi/vizualizaciju ovdje je dosta jednostavnije to vizualizirat kad se bazira na filmu iz 2002 pa se scene vraćaju. Ista stvar je bila sa filmom snimanim 2016 objavljenim 2018. 8.povjerenik koji je filmska adaptacija istomenog satiričnog romana iz 2002 (ista godina iz koje su "fine mrtve djevojke" ova relacija nije slučajna) vizualizacija kod čitanja je bila vraćanje na filmske kadrove pošto sam
prvo gledao (novi) film pa čitao (stari) roman po kojem je film snimljen 14 godina kasnije. U svakom slučaju ima prednosti i nešto sasvim novo (kao prošli mjesec objavljene radio-drame) ili nešto što se bazira na ranije pogledanom glumačka postava filma. Zašto mi je onda predstava zagrebačkog klasika i pored alternacija ravnopravna s filmom? Jer i je, uspjeli su napraviti kazališnu verziju iako glavne uloge su nam svima bliže u filmskoj interpretaciji ali sve drugo internalizirano u predstavu kao nadopuna priče scene i otkrivanja jednog drugog koncepta kojeg nema na filmu i u kontekstu je tog vremena 120/100 će mi imat ravnopravan status.
Post je objavljen 02.10.2025. u 22:39 sati.