
Prije par godina su naguzili novogradnju, na čiji zid naslonjen sam snimio prvu fotografiju, stanovnici novogradnje čiji su dnevni boravci i kuhinje zbilja skupo uređeni, lijepo se to mora vidjeti, dobili su naravno i parkirna mjesta ograđena rampom.
Davno sam citirao velikog svjetskog fotografa Japanca u New Yorku, da ne bi mogao živjeti u gradu ispod milijun stanovnika, onda sam ga i te kako razumio, danas su druga vremena, seljačija koja voli upoznavanje susjeda s kvalitetom glazbe iz krajeva iz kojih su došli, te uvezene građevinske i narko mafije su počele narušavati i legendarni berlinski gradski štih. Pisao sam da je Berlin znatno brojem stanovništva po najnovijim, kod nas nepoznatim brojevima, znatno prešišao Hrvatsku, no ovakvu sljubljenost stambenih zgrada ne pamtim tamo nigdje.
Prvih dana sam šetajući s Jinom i hladeći se od iznenađenja, da je Virovitica bezobraznošću majstora prestigla Rijeku, u Rijeci se barem tješe da su to dođoši i vlaji koji kradu, ovdje su svi uglavnom domaći, znači u šetnjama sam se tješio, ni u Berlinu nije sad ugodna klima, a zadnjih godina samo izlazimo u muzeje dva tri dana u mjesecu, besplatna nedjelja i dio prvog četvrtka najboljeg muzeja. Jinu se vjerojatno ne bi više dalo toliko vozikati svim prijevoznim sredstvima i hodati okolo, uostalom i ovdje na ravnom pokušava kratiti šetnje. U Berlinu sigurno ne bi imali tako kvalitetno grijanje gradskim plinom, čije smo ponovno uključivanje neočekivano skupo platili, uostalom ne bi bilo ni ugodnije u sad zbilja problematičnoj Rijeci, one zidove tamo treba zgrijati.
Pješačimo dosta do marketa "iz razloga", naravno na prvom mjestu zdravstvenih...Jin sve češće "racionalizira" dok čekamo drugaricu pri nabavci.

Toplo je u stanu, ali imam problem, računalo mi stalno gubi kontakt sa strujom, riješit će se, naučio sam lekciju, jedino što se ovdje ne smije napraviti, ako nije baš nužno, jest zvati majstore.
Post je objavljen 01.10.2025. u 23:08 sati.