
DVI DASKE - Mate Balota (Mijo Mirković)
Kad je pa na menduli cvit
I ublog se već zazelenija
Ivi Sveten je umrla šći Marija
divojka od dvajset lit.
Ive Sveti, sin stare Mare,
iz zadnje hiže na kraju sela
treset lit je samo po tujih delih dela,
a sad pod dane stare,
njegova jedina šći
doma mu mrtva leži.
Ive Sveti je bija najbolji čovik
ni pija, ni kleja, ni pipu fuma,
samo je dela cili svoj vik
I zato je Sveti posta
I siromah usta.
I danas na dan šćerine smrti
je miran i tih kako svaki siromah;
jena tiha suza modro oko mu muti
i samo ga obuzima strah:
da mora iskati milostinju
za šćerinu mrtvačku škrinju.
Sve selo je ubaša
dvi daske ni nideri naša.
Njih je iz starega poda izvadija,
lipo ostruga i zgladija,
i škrinju šćeri zgotovija.
A kad je Marija iz kuće nestala
na podu je velika crna škulja ustala,
da svakega dana po koji put
staroga oca domišlja: na siromaštvo i smrt.
volim ovog pjesnika, istarski dijalekt , sve što je napisao iz kamena i tuge izvukao na ljudsku površinu tužnog života istarske, črljene zemlje koja daje , ali kad uzima - uzima zanavik ka' što svaka zemlja radi.
Pred tri dana bio mu je rođendan: ova posveta je s malim zakašnjenjem ali s punim mojim srcem
Post je objavljen 02.10.2025. u 00:17 sati.