Dođi da ti nešto kažem – kako je nastala moja prva knjiga
Oduvijek pišem.
To je moj način izražavanja misli, emocija i onog neuhvatljivog što se teško izgovara naglas.
Godinama sam pisala samo za sebe, puneći bilježnice i datoteke tekstovima koji su ostajali u ladici. Nisam zamišljala da će ikada ugledati svjetlo dana.
Tek sam se nedavno odvažila napraviti onaj veliki korak i objaviti svoju prvu zbirku priča.
Veliku ulogu u tome imao je moj suprug Zlatko Lukić, koji je i sam pisac.
On je bio moja najveća podrška, ali i mentor.
Još 2021. godine napisala sam prve tri priče, u kojima sam osmislila likove Nore i Bena.
Dala sam mu da ih pročita, a on je odmah rekao: “Ovo je jako dobro. Moraš nastaviti.”
Isprva ga nisam shvatila ozbiljno.
Tek 2022. napisala sam četvrtu priču, a zatim sam opet stala.
No 2024. godine nešto se u meni probudilo i tada je nastalo ostalih sedam priča koje čine ovu zbirku.
O čemu se radi u zbirci?
Dođi da ti nešto kažem vodi čitatelja na putovanje kroz jedanaest priča, a svaka smještena u drugo mjesto, s drugačijom atmosferom i iskustvom.
Putovanja vode Noru i Bena na mjesta s bogatom poviješću, tajnama i legendama, ali i u svjetove gdje se mistično sukobljava s razumom.
Tajanstveni elementi poput dobrih zmija koje se jednom godišnje pojavljuju u crkvi u Kefaloniji, šuma Pokaini u Latviji koja krije portal u drugi svijet, škotski most s kojeg psi skaču u svoju smrt i zagonetni malteški hramovi, postaju ne samo metafore unutarnjeg svijeta likova nego i ključne točke radnje.
Priče obuhvaćaju teme gubitka, nasljeđa i unutarnje snage, dok se likovi suočavaju s pitanjima sudbine i izbora.
Na svakoj od tih lokacija Nora i Ben ne otkrivaju samo svijet oko sebe, nego i vlastite unutarnje krajolike, jer se pred njima otvaraju vrata intuicije, prošlosti i nadnaravnog. Njihova putovanja spajaju stvarni i nadnaravni svijet, čineći je mostom između prošlosti i budućnosti.
Likovi
Glavni likovi zbirke su Nora i Ben.
Nora je intuitivna i hrabra, često osjeća i vidi više nego što drugi mogu; Ben je racionalan, prizemljen i uvijek uz nju, njezin oslonac.
Njih dvoje zajedno predstavljaju ravnotežu između stvarnog i onostranog.
Posebno mjesto u pričama zauzima Norina baka Gemma, koja joj svojim riječima i prisutnošću pomaže da pronađe snagu u trenucima sumnje.
A negdje u pozadini, gotovo nevidljiva a opet uvijek prisutna, stoji još njena prabaka Danica.
Ona je Norina unutarnja nit, glas koji se javi u presudnim trenucima, kao šapat koji Noru vodi kroz zamršene situacije.
Njezina prisutnost ne prestaje ni kada priča utihne; naprotiv, svaka završnica nosi odjek njezinih riječi, obećanje da ono što dolazi tek otvara nova vrata.
Post je objavljen 01.10.2025. u 19:25 sati.