Danas u Hrvatskoj postoji cijela industrija uništenja hrvatskog stočnog fonda zbog EU direktive, ali i zbog uvoznog lobija. Otkad je zbrinjavanje leševa tih životinja dobila firma u vlasništvu obitelji Radman, tisuće su postale desetine tisuća svinja, umjesto da se uz pomoć veterinarske struke prešlo na selekcioniranje stočnog fonda, obzirom da je jasno kako unatoč zarazi, nema pomora među divljim svinjama.
Danas postoji cijela industrija uvoza stranih radnika iz Nepala i Indije, a u posljednje vrijeme se prešlo na Filipince. Djelatnici te industrije doslovno odlaze u te zemlje i regrutiraju te radnike. Jednom u Hrvatskoj, svaka firma koja ih zaposli dobiva 600 € subvencije. Radeći za 800 €, poslodavac dobije skoro besplatnog radnika, što je dobro za njega, ali za koga još?
Pomor svinja prazni selo, dok nam strani radnici ruše cijenu rada.
Možda smo ipak sami krivi kad smatramo da su nam djeca skupa, kad zbog želje za limuzinom odlazimo iz zemlje za boljom plaćom, i zbog činjenice koga biramo svake četiri godine.
Zakon tržišta
Možda neko pomisli da biramo ono što imamo, al je činjenica da imamo ono što zakon tržišta nudi. Sve dok nam je biračko tijelo podijeljeno na Ustaše i partizane, dotle ne očekujte drugu opciju. Kad hrvatsko biračko tijelo evolvira, zakon tržišta će mu ponuditi neku prosvjećenu domoljubnu opciju. Hoće li to biti dobri i pošteni ljudi? Naravno ne! Jer u politiku odlaze lažovi i lopovi! Ali biti će opcija, za razliku od današnjice, kad je nemamo.
Post je objavljen 29.09.2025. u 10:47 sati.