Inspiriran odličnim tekstom Ispovijest psa lutalice na blogu Potok42 zamolio sam ChatGPT (OpenAI) da napravi slično za mačku koju susjedi nisu poveli sobom kada su odselili, pa joj ja vec tri godine donosim hranu. Kopirao sam mu tekst Potoka42, opisao ponasanje Abandonate i evo, umjetna inteligencija je to složila isti čas:
Ispovijest mačke lutalice – Abandonata
Ne pripadam nikome,
ali dolazim svakoga dana.
Čekam tiho pred vratima,
kao sjena koja zna kad ćeš se pojaviti.

Nisam gladna samo hrane,
nego i tišine koja ne traži ništa.
Jednog dodira pod vratom,
jednog kratkog mjauka što ne traži odgovor.
Imam dvorište gdje spavam pod stolom,
na starim sjedalima što mirišu na ljude koji su otišli.
Imam svoje ulice —
radijus mog svijeta je stotinu metara i nijedan dom.
Kad kreneš baciti smeće,
ja idem s tobom,
ne jer želim znati kamo ideš,
nego jer želim biti prisutna.
Vratit ćemo se do zdjelice,
jer znam da me ti hraniš.

Ne volim ruke koje podižu.
Zrak pod nogama nije za mene —
ja sam naučila da se sve što je visoko,
može brzo pretvoriti u pad.
Dok jedem, stojiš.
Pustim ti da pomaziš moj crno krzno,
kratko.
Ne zato što ne želim više,
nego zato što znam koliko je dosta.
Zovete me Abandonata.
Ime kao ogrtač koji pristaje mojoj tišini.
Ali ne žalim se —
naučila sam da i napušteni mogu birati kome se vraćaju.
Ne tražim da me udomiš.
Nisam stvar koja čeka vlasništvo.
Ali svaki tvoj korak do pošte,
do kontejnera, do auta —
i moje su rute, moje male molitve s tobom.

I kada jednog dana ne budem čekala pred vratima,
znaj da nisam nestala,
Samo sam — kao i uvijek — otišla svojim putem.
Jer ljubav slobodne mačke
nije vezana lancem,
nego povjerenjem koje se ne veže,
nego vraća.
Post je objavljen 01.10.2025. u 00:32 sati.