Marketing
Jutro nakon mraka
find duplicate lines
Fotografija je moja, ne sviđa mi se previše ali moja, snimljena isključivo kao dokumentiranje putovanja preksinoć. Smiješno je i opasno kako umjetna inteligencija griješi u svojim procjenama. S druge strane renomirana organizacija što za mnoge Hrvatsko društvo likovnih umjetnika jest, reklamira na svojim fejs stranicama očiti plagijat mlade umjetnice poznatog prezimena, u komentaru riječki međunarodno priznati likovni umjetnik Nemanja Cvijanović to razgolićuje originalom iz 2004. na FB stranici udruženja i nikom ništa, reklama ponosno stoji. Toliko ako ova fotografija bude obrisana od davatelja usluge, razlog je banalan i običan, ne moja provokacija kao obično.
Putovanje je bilo ovaj put očekivani unaprijed najavljeni košmar, svi troje imamo i previše "on the road" iskustva, ništa nas ne može iznenaditi, ali ipak, uvijek se nadaš, možda sve prođe bezbolno. Pokušajte ovih dana putovati iz Rijeke za Viroviticu orijentirajući se samo kartama i putokazima i nastat će još zabavnija avantura od očekivanih. Uglavnom moram reći da smo se nakon toliko godina, ovaj put neplanirano završivši u Bjelovaru, uvjerili da tamo još uvijek ima divnih ljudi koji su nas s toliko volje i uputama, lijevo pa desno, pa na kružnom toku, ali pazite, ne na prvom malom kružnom toku nego na drugom većem, skrenete lijevo, pa opet desno, i slično još jednom, na dobrom ste putu, ali ste jednu ulicu skrenuli prerano lijevo, ali ništa zato, sad ću vam ja objasniti kako izaći iz grada, možda bi išlo lakše, da sam i ja mogao pažljivo pamtiti, ali ja sam se bavio Jinom, koji uvijek uživa u vožnji i krajoliku pored auto cesta, no krivudava vrludanja autom mu i nisu naročito draga.
Stigli smo ipak rutinski, ne mogu svi ti novi kružni tokovi i lažni putokazi, kao da se netko dobro zabavljao, zbuniti one koji znaju kamo ili točnije, u kom smjeru idu.
Stigli smo navečer, prije iskrcavanja prtljaga obavili ugodnu šetnju s Jinom, i ovdje zaključavaju po novom smeće, pa se nismo odmah snašli, s njegovom kakicom, srećom ljubazna Virovitičanka nam je objasnila da ona to smatra bio otpadom, a taj se ne zaključava, odmah sam povezao, na ono što truli i smrdi ovdje nitko naročito ne pazi, prihvatljiv obrazac ponašanja. Ipak redovito plaćamo uslugu koju ne koristimo pa smo drugo jutro odmah nabavili ključ za komunalni otpad. Inače saznali smo da je neka ekipa jednu noć orgijala u podrumu zgrade, pa su ukinuli ulazak na šifru, kako sam ja uvijek ulazio, kao lumen sam je odmah upamtio, četiri dvojke i ljestve, srećom ključ od ulaza nisu mijenjali, tako da sam ga nakon naporne vožnje pronašao i prvi put upotrijebio u snopu tih ključeva, od kojih za neke ni ne znam od kojih vrata su.
Tad smo prvi put odahnuli i oko ponoći krenuli na spavanje u krevet sa svim mogućim zaštitama, drugaričina pokojna sestra nije štedjela na tome i priznajem, bolje se spava nego doma. Jin je pak tvrdoglavo odlučio ostati na kauču, na isto tako posebnoj deci u ipak relativno udaljenom dnevnom boravku. I onda nešto prije četiri uzbuna i naglo buđenje, čujemo da se Jin negdje iz mraka za njega neuobičajeno panično javlja. Prvo ga bunovni ne možemo naći, a onda palimo svjetla, nalazimo ga bijesnog, po noći se valjda probudio i išao po mraku nas tražiti te zalutao i izgubio se u manjoj sobi, živčan je sav drhtao jer se valjda nismo odmah pojavili kad nas on treba, te nakon paljenja svjetla demonstrativno odjurio nazad u dnevni boravak, te nije dopuštao, još uvijek drhteći, približavanje i maženje za pomirenje. Ja sam oko pola pet shvatio da ništa od nastavka spavanja i prebacio se na računalo u dnevnom boravku. Oko sedam smo Jin i ja uobičajeno prijateljski otišli u uobičajenu šetnju, kao da se tu noć ništa nije događalo.
Tek nakon toga su slijedile (ne)očekivane nevolje. Na savjete dobronamjernih zatvorili smo plin u stanu dok nismo tu, ono jednostavno, ručica tamo, ručica ovamo kad se vratiš. Iako je priča zabavna onome koga se to ne tiče, neću u detalje, uglavnom nevjerojatno brzo se pojavio nakon telefonskog poziva lik iz HEP plina, nakon silovanja oko dvadesetog puta, kad se već plin dobro osjetio, pobjednički je pokazao plamen, to je to, kad se duže ne koristi uđe zrak, posao obavljen, imate plin. Ne možemo uključiti bojler niti grijanje ne funkcionira, e to više nije njihov posao, on je pokazao da plin dolazi u stan, bio je toliko dobar i preporučio majstora za bojler. Čim sam ovog vidio smrklo mi se, klasičan hrvatski mladi "majstor" koji vodi šegrta za sobom, ovog šalje poslije barem deset puta uglavnom očito bez veze ovog iz našeg potkrovlja do auta i natrag, nailazi i nabraja masu problema oko tog bojlera, na kraju odlazi da ja baš za razliku od drugarice nisam baš siguran da će željeni tuš, funkcionirati, za grijanje bi morao nabaviti naravno skupe rezervne dijelove, a nije vam hitno, još su topli dani, ja sam blijed samo drugaricu, koliko stotina eurića ode, manje od dvije.
Za ručak sam donio kebab od vani, cura trčala za mnom s tri eura kusura koje sam zaboravio žureći da se ne ohladi, dobri "mali" ljudi za razliku od ovih kvalitetno školovanih bitangi, moje medicinske sestre nisu takve, to i Rudan eto priznaje. Još nešto pa ću zaključiti temu, nova djevojka čisti i pere haustor, pa sam pitao za bivšu s kojom bih uvijek lijepo popričao, pomazila bi Jina, a kroz razgovora bi došli i do njenih mački, jednu je zadnji put baš skupo liječila. Mlada samohrana mama iznenađujuće široke kulture, nova mi je objasnila da je prethodnica konačno našla posao u struci, ona vam je znate ekonomistica.
Nakon ručka smo dostavljali poznatima darove iz našeg vrta, ovaj put smo se zadržali u razgovoru ugodnom s rođakinjom i njenim mužem ugodno zavaljeni na terasi uz kuću s velikim imanjem i lijepim pogledom, poslije se pridružila i najmlađa kći, studentica. Muža rođakinje, inače HRVI sam već spominjao na blogu, ideološki neistomišljenik HOS-ovac s kojim se argumentirano da raspravljati o svemu, iako naravno s neznatnim pomicanjima od početnih stavova, ipak kad vidimo situaciju na blogu to su komunikativni nebo i zemlja. Jučer smo ipak zaglavili na nešto "lakšoj" temi, hrvatskom školstvu, te javnim i državnim službama, tu smo se uglavnom solidno nadopunjavali pa i slagali, ne ulazeći u aktualne kulturne ratove. Za to vrijeme Jin se lijepo igrao po ugodnim travnatim površinama s godinu dana mlađom Azrom, čim bi mi diskusija počela mirisati na nevolju, ja bih ustao i povremeno fotografirao Azru i Jina ili ih slijedio u njihovim trkama, prilažem par fotografija za one koje ne čitaju dugačke postove, a spadaju u "Jin fan klub"...
upload
Post je objavljen 24.09.2025. u 10:40 sati.