Vjetar u starim pinijama,
zadnji dan na otoku i prvi
poslije rastanka,
dan kao ovaj danas krcat
bolnog nezaborava.
Slijedile su godine traganja za
izvorom ljepote, a život se
događao zorama i večerima
sjećanja na minule zanose.
Brojala sam proljeća, slagala
ogrlicu od mladalačkih snova
i voljela naše ludosti.
Pri rastanku rekoh, ostanimo
vjerni vjerovanju u moć ljubavi,
ostanimo prijatelji.
Darovao si mi nisku crnih bisera
i rekao, oni su znakovi snage,
budi snažna u snu i zbilji.
Danas znam rastanak je bio
oproštaj za uvijek, na žalu života,
u pijesku rasute boli i tragovi
koji nikamo ne vode.