Nemam više snage poslije preživljenog dana...
Ni maštati, ni sanjati, ni pričati.
Što više je sunca, to suvlja sam grana,
Nemam više idola kojeg bih htio veličati.
A sebe pristojno nije.
A sebe bih najprije!
Da mi je pamćenje onih nezrelih vremena,
Naivac koji ne zna slikati.
Da mi je da još uvijek nemam bogatih uspomena...
Možda ne znam pjevati, ali znam vikati!
Ponekad malo prenagao.
Ali nikad nisam lagao!
Ja sam samo zapisničar sitnica koje pobjeđuju.
Nemam više taj gard vojnika.
Bore i zglobovi moje putovanje određuju!
Niti tonova, niti slika...
Nemoćan sam, ne tužan!
I podosta izgovora dužan...
Post je objavljen 22.09.2025. u 07:33 sati.