Čitala sam neki post na Facebooku i pomislila: kakav divan narod, svi su odjednom završili medicinu! Toliko stručnjaka za tuđu psihu na jednom mjestu ne možeš naći ni u bolnici. I sve to besplatno, bez liste čekanja. Ako nastave tim tempom, psihijatrijske klinike mogle bi zatvoriti vrata – konkurencija je prejaka.
Zanimljivo je to kako je u našim krajevima dijagnosticiranje postalo najpopularniji hobi. Netko skuplja marke, netko čita knjige, a netko dijeli etikete i epitete. Bez faksa, bez prakse, bez ijednog dana pripravništva u psihijatrijskoj klinici. Samoprozvani stručnjaci za tuđu psihu, dostupni 0–24 na svakom uglu.
I uvijek ista priča: ako ne misliš kao oni – moraš biti „lud“. Ako pišeš, pišeš zato što imaš „problem“. Ako se braniš, e onda si tek dokazala njihovu „teoriju“. Ukratko: sve što kažeš, dokaz je protiv tebe. A što je zapravo ludost? Kako se to točno mjeri i argumentira? Nitko ne zna. Ali svi misle da znaju.
U međuvremenu, pravi „luđaci“, tj. nasilnici, prolaze ispod radara. Oni koji vrijeđaju, ponižavaju i razbacuju se mržnjom kao da je na rasprodaji u outletu. Njih nitko ne šalje na pregled. Njih nitko ne šalje „na skrb“. Njihova „normalnost“ prolazi bez pitanja. Jer eto, dovoljno je vikati glasno da ispadneš zdrav.
-Normalno je ogovarati susjedu preko balkona.
*Ludost je otići psihijatru i priznati da ti treba pomoć
-Normalno je nositi bijes kao medalju hrabrosti.
*Ludost je nositi dijagnozu kao podsjetnik da radiš na sebi.
-Normalno je napraviti scenu u banci.
*Ludost je priznati da si na antidepresivima.
-Normalno je živjeti u trajnoj mržnji.
*Ludost je vjerovati da se možeš promijeniti.
-Normalno je mrziti sve oko sebe, ali zadržati osmijeh na Facebooku.
*Ludost je reći naglas da nisi dobro.
Pa evo mali prijedlog: idući put kad osjetite poriv da nekoga proglasite luđakom, stanite ispred ogledala i zapitajte se – tko se ovdje zapravo ponaša nenormalno? Jer ljudi s ozbiljnim psihičkim problemima često su puno normalniji, pristojniji i ljudskiji od određenih ljudi bez ikakve dijagnoze.
Ako već trebate usporedbu, birajte pravu:
Psihički bolesni ljudi bore se sa sobom.
Neodgojeni, bezobrazni ljudi bez empatije bore se sa svima oko sebe jer je to jedini način da se osjećaju važnima, ne shvaćajući koliko su zapravo nebitni.
Ovo je za sve ljude koji se bore za novi dan, koji su jači nego što misle, koji ne skrivaju sebe niti svoj problem dok su drugi jaki samo iza tipkovnice.
Post je objavljen 19.09.2025. u 14:34 sati.