U nekim tamo formativnim godinama svake bih godine rujnu slagala stihove.
Tako mi je taj mjesec bio inspirativan. Završava ljeto, počinje nova školska godina. Friške bilježnice, nove tenisice, traperice, ponekad trenerka, nova školska godina. Nastavila sam i nakon školskog razdoblja. Vrućine bi se stišavale, broj gostiju i gužva sezone jenjavali i konačno bi se uz pokoji slobodan dan dolazilo do daha.
U rujnu bi se mirisi i boje takmičili tko će biti ljepši i puniji.
Onda nas je tata jednog kolovoza napustio zauvijek i te godine rujan nisam ni primijetila.
Kroz ovih posljednjih dvadesetak i nešto povremeno bih se sjetila rujna i nešto pribilježila o njegovoj ljepoti.
Ono što me ovoga rujna potaklo da mu nešto napišem jest ćud njegova vremena i moja u posljednje vrijeme jako izražena želja za promjenom na poslovnom planu.
U prvih osamnaest dana rujna dogodilo se nekoliko hladnih valova, vadile se i oblačile jaknice, navlačile gumene čizme i kišobrani stavljali u puni pogon, da bi koji dan nakon opušteno ponovno ležali po plažama oslobođenima od turista.
Nakon silnih kiša more je bilo hladno i muljevito i ostavljalo više dojam jezerske vode. A kako more nije voda, moguće će netko pobiti ovu moju prethodnu rečenicu.
Uglavnom, eto danas sunce grije baš onako fino, uspjelo se more razbistriti i osloboditi hladnoće oborinskih voda, pa je izležavanje na plaži i plivanje bio čisti užitak. Izostao je jedino onaj miris mora. Da je on ovio nosnice doživljaj bi bio kompletan. No dobro je i ovako.
Plaža dobrano popunjena. Doduše uglavnom seniorima. Djece i roditelja nema, vrtići i škole su proradile, godišnji se odmori potrošili.
Bilo je tek nešto Mohikanaca poput mene što imaju slobodne dane u sred tjedna.
Oprema za plivanje uobičajene rute, neizbježna knjiga, lokalna ekipa koja naklapa o svemu i svačemu a ustvari ni o čemu i nebo bez oblačka. Gotovo savršen rujanski četvrtak.
A da bi ubilježila sasvim savršen rujanski petak, još jednu sitnicu želim.
Da mi sutra uz sve ovo mess poruke drage osobe budu mrvu boljim vijestima intonirane. Eto, nije puno pa nek' se i ostvari.
Nek' se ovaj rujan u vedrim tonovima vremena i vijesti završi.
Zakonitom, Juniorki i meni krajem mjeseca stoji jedan obiteljski put i vjerujem da će on na najbolji mogući način zaokružiti taj meni vječno inspirativan i fascinantan mjesec.
Post je objavljen 18.09.2025. u 20:05 sati.