Sparina odlazećeg ljeta se razlila gradom,
ponavljajući igrokaz vremena. Zbroj mojih
godina odaje iskustvo odrastanja, zrelosti
i smiraj koraka neizbježnom zbiljom.
U mladosti je stvarnost bila život pun izazova,
neumorna koračah sunčanom stranom ulice,
bez straha zavirivah u mračne stranputice
i katakombe minulog vremena. Iznenada
se dogodio sudbonosni susret i onda se
promijenilo sve. Na početku smo željeli
dohvatiti Mjesec, otkriti tajne Siriusa,
uroniti u sjaj Oriona, plesati s Plejadama.
Putovali smo, ispijali mlijeko palmi, hranili
suzama kamenica, voljeli svitanja u tišini
modrih laguna i sutone na žalu s kojeg
smo promatrali zagrljaj sunca i mora.
Danas usporena koraka šetamo gradom,
volimo svitanja, kvartovsku tišinu i sutone
u parku pod bijelim brezama.
Jesen donosi kišu, žalosna vrba tuguje za ljetom,
mi u smiraju dana slušamo Chapinov nocturno.