Više se i ne sjećam šta je bilo nakon svadbe. Pušenje? Nepušenje? Mislim da sam se opirao taj vikend, ali čim sam se vratio na posao, ruka je već posegnula za cigaretom. I tako je krenulo – pušio sam još sedmicu poslije. Planovi su se redali: "Prestat ću posljednjeg dana avgusta", pa onda "1. septembra". Na kraju sam sačekao vikend i posljednju cigaretu zapalio 6. septembra oko 14 sati.
Morao sam prestati. Šef je bio na odmoru i znao sam da me čeka haos, a sa cigaretama u ruci sigurno ne bih imao bistar um. I izgurao sam! Bez ikakvih većih poteškoća, čini mi se. Ne sjećam se nikakvih kriza, iako ih je vjerovatno bilo, posebno u prvih 24 sata. Ali, važno je da ih više nema.
Sad me čekaju dva velika iskušenja: momačko veče i svadba za 15 dana. Ali vjerujem da neće biti problema. Malo opreza s alkoholom i to je to. Kad ne pušim, sve je nekako bolje, urednije i mirnije. Ništa nisam izgubio, samo sam dobio. Prekrasan je osjećaj ujutro se probuditi, a da mi prva misao nije cigareta. Umjesto toga, normalno se ustanem, obavim higijenu, popijem vode, pospremim stan i spremim se za posao. To je prava čistoća. Samo da potraje!
Što se tiče alkohola, planiram ga potpuno izbaciti. Mislim da utiče i na to što supruga i ja ne možemo da začnemo drugo dijete. Na svadbi ću napraviti izuzetak, ali uz umjerenu konzumaciju, dok na momačkom neću piti. Već ću smisliti neki izgovor.
Ironično je kako se sve poklopilo. Skoro su tačno dvije godine otkako sam ponovo redovno počeo pušiti. Bilo je to u Istanbulu, 2023. godine, samo nekoliko sedmica prije nego što je trebalo da proslavim pet godina od prestanka pušenja iz 2018. Ove dvije godine bile su brutalne i nažalost, mislim da sam duže pušio nego što nisam. Ali, to je sada prošlost. Nadam se da ovo više neće biti moja glavna tema na blogu, iako je zasigurno najvažnija tema u mom životu trenutno.
Post je objavljen 13.09.2025. u 15:53 sati.