Marketing
Od zrele Simone do Onana
Simon de Beauvoir spominje da ju je za pisanje knjige/istraživanja o starosti potakao šok koji je doživjela u polemici s jednom drskom studenticom, koja se njoj kao pedesetogodišnjakinji obratila sa:"Simone, Vi ste ipak stara žena!" Početkom svojih šezdesetih objavila je knjigu/esej "O starosti", do sad najtemeljitije djelo na tu temu. Pričajući o svojoj polemici s ikonom feminizma Alice Schwarzer, moja berlinska, dosta mlađa poznanica, je konstatirala :"Nisam je štedjela jer poštujem sve što je učinila u mlađim danima i smatram je u tom smislu polemički sebi ravnoj." Iako smatram da radikalnost prirodno ide uz zdravu i nepripitomljenu mladost, vratit ću se kasnije na to što smatram pogrešno u iskazima mlađih polemičarki, kao i u isto tako drskom iskazu jučer ili prekjučer jedne starije blogerice o razlikama u starenju muškaraca i žena, te zašto sam u komentaru kod druge blogerice pedesete označio kao zlatne godine.
Simone ima u svojoj knjizi nekoliko teza koje smatram briljantnim i koje sam još čitajući prije desetak godina posvojio, te ih neću tražiti nego iznositi u svojoj interpretaciji, s druge strane su tu neke koje nisam ni onda, niti mogu prihvatiti, mada su mi danas shvatljivije nego u trenutku čitanja. Čitajući knjigu prvi put uopće nisam išao za tim da je ona pisana turbulentne 1968. godine, što se ipak nažalost pokazuje bitnim u razumijevanju nekih razmatranja.
Ono što smatram neupitnim je promatranje procesa normalnog starenja kao intelektualno zaokruživanje procesa spoznaje sebe samih. S tim povezan je i oštroumni opažaj naše Simone da intelektualno superiorniji i aktivniji pojedinci/pojedinke sporije gube kongitivne sposobnosti od onih tradicijom, školovanjem, okruženjem, a ponekad i genetikom u tom smislu inferiornijih, to je drastično vidljivo i kod muškaraca u pedesetim, najaktivnijim na blogu, neki očito još nisu intelektualno počeli stariti, a neki su već znatno stariji od npr. Miška i Gea, najstarijih blogera po godinama rođenja, koje sam i u živo upoznao. Tvrdnja o Simone kao s 50 godina staroj ženi je svakako bila besmislena i potpuno promašena, ona je tad bila i intelektualno u najproduktivnijim godinama, a i fizički i socijalno bez naročitih poteškoća u životu, pamtim da je to i kod mene bio slučaj. S druge strane primjedbu druge mlade jurišnice osporavam van kategorije mladost/starost, Alice Schwarzer je svakako spadala u pionirke važnog feminističkog pokreta, no greške, npr. u odnosu prema prostituciji, koje mlada Berlinerica s pravom kritizira, su greške koje su formulirane još u mladosti, u starosti su samo dodatno rasle. Uvijek je bila dogmatica ograničenih pogleda i bez uvida u širi društveni kontekst, to se najbolje vidi kad sad uz neonaciste i lijevu otpadnicu Sahru Wagenknecht predvodi i nastoji ideološki opravdati mirovne demonstracije po Njemačkoj.
Kao i svim temama tako i starosti je Simone prilazila enciklopedijski iz različitih aspekata, biološki i psihološki kao prirodno najvažnije naravno nije mogla ignorirati. Tu smatram da je suprotno uvriježenom mišljenju i tu pogodila sa svojom tezom i objašnjenjem kako muškarci teže podnose starenje, posebno nužne biološke tegobe i slabljenje organizma. Muškarci još uvijek dominiraju patrijahalno, i nakon svih promjena, strukturiranim društvom, smatra ih se važnim te uglavnom donose teže i po društvo i obitelj dalekosežne odluke (Merkel prije 10 godina je druga priča i izuzetak koji potvrđuje pravilo), lete na krilima svoje moći, a što se u veće visine vineš, to je teži pad.
Simone se cijeli život uglavnom pridržavala onoga što je sebi još u osamnaestoj u dnevniku obećala, uvijek će o svemu pisati i govoriti otvoreno bez zazora, pa tako i o seksualnosti. Iako deklarirano biseksualna u knjizi piše pretežno o muško-ženskim odnosima u toj dobi. Ispravno zapaža problem industrije ljepote koja u prvi plan nameće ideal vječne mladosti, koji žene jasno ne mogu niti trebaju zahvaljujući biologiji i zadanoj društvenoj ulozi slijediti, ali tu radi i greške, jednu meni i te kako primjetnu na tragu tkz. "Nietzsche efekta".
Poznati su sporni Nietzscheovi stavovi o ratovima i ženama, kod oba pitanja je bio neiskusan, u njegovo doba još nije bilo razvijene tehnologije i velikih ratova, pred očima su mu bila heroji i viteštvo srednjeg vijeka, a odrastao u ženskom okruženju, nije uspio ostvariti niti jednu zrelu vezu, Lou Andreas-Salome je otklonila njegovu bračnu ponudu, dalje nije ni pokušavao. Novije analize pokazuju da je uzrok njegovog ludila i rane smrti neliječeni sifilis, koji je vjerojatno zaradio u već epski opisanom posjetu bordelu.
Tako "neiskusna" Simone iznosi tezu da muškarce poslije šezdesete prestaju tjelesno zanimati vršnjakinje s kojima žive i prepuštaju se masturbaciji, osim onih naravno financijski i društveno-hijerarhijski moćnih koji si "kupuju" mlade ljubavnice. Velika seksološka istraživanja dvadesetog stoljeća dokazala su da ljudi usprkos kršćanskim doktrinama i to oba spola cijelog života neovisno o vezi ili bračnom statusu, naravno različitim intenzitetom ili masturbiraju ili ne (zbog različitih inhibicija). To priznaju u svojim djelima i veliki pisci, kao i samoprozvani najveći masturbator u povijesti slikar Salvador Dali, za kojeg je poznato da je obožavao svoju Galu.
Tko zna, možda će nova istraživanja, financirana od fundamentalističko konzervativnih vlada, dokazati i da je masturbacija zaslužna za često staračko sljepilo velikh mislilaca poput Borgesa i Sartrea, te zasad malo manje i kod mene, na njihovom tragu. 
Puno toga planiranog nisam napisao, ne stignem dobro ni pročitati post, nadam se da ću imati prilike nadopuniti se i pojasniti u odgovorima na eventualne komentare...
Post je objavljen 03.09.2025. u 10:38 sati.