Preporučujem izvrsnu recenziju
"Svaki čovjek u jednom trenutku izabere ulogu, koju onda smatra svojim životom."
Max Frisch
Živimo u vremenu jednodimenzionalnih ljudi još davno proročki precizno opisanih u prošlom stoljeću u djelu Herberta Marcusea "Čovjek jedne dimenzije". Umjesto Wikipedija i raznih online enciklopedija koje sad već uz pomoć umjetne inteligencije trpaju i samog Marcusea u blentavu jednodimenzionalnu ladicu "neomarksističkog filozofa frankfurtske škole" predlažem za upoznavanje s djelom link gore, sjajan esej-preporuku autora o kojem ne znam ništa i slučajno mi je izbačen pri guglanju jednog pojma bitnog za razumijevanje ovog remek djela.
Novo vrijeme je žigosala izjava jedne u svakom pogledu od najgorih premijerki u povijesti, Izraelke Golde Meir :"Mi moramo postići da se oni nas boje.", ta izjava se duboko uvukla u podsvijest velike većine današnjih političara, te mase sljedbenika, i koristi se kao ključni argument u svim sukobima i "pregovorima", te ju državne propagande obilato koriste zloupotrebljavajući algoritme masovnih medija i preparirajući radne ljude u njihovo slobodno vrijeme u svjesne ili nesvjesne vojnike partija, jednodimenzionalne ljude. Tu i ljudi sa završenom više od osnovne škole (osmoškolci su još uvijek većina u globalnom svijetu) zaboravljaju i na neke temeljne kategorije, Frommovu biofiliju i nekrofiliju, Camusov ljudski život kao graničnu točku nužne pobune, Böllovu nužnost institucije nezavisnog intelektualca, Sloterdijkovu kritiku civilizacije svemoćnih proteza, koja u krajnjoj konzekvenci i ratnicima omogućava mobilnost nakon ostanka bez ekstremiteta u borbi za viši cilj. Nietzscheovu igru kao smisao života i natčovjeka umjesto u izvornom dionizijskom biofilskom te umjetničko stvaralačkom smislu, čitaju doslovno ne baš tako prikriveni moćni manipulatori, uporno Goebellovski ponavljajući laži u ritmu zla, te se zabavljaju i nekrofilski orgijaju promatrajući smrti podljudi, herojski nesvjesnih svoje zavedenosti.
Post je objavljen 30.08.2025. u 09:29 sati.