Marketing
Mentalitet krkanluka
Već sam potezao u komentarima ispod postova na ovom blogu predstavu "Šovinistička farsa" kao primjer političke nekorektnosti i satire u vremenima totalitarizma. Snimljena 88 godine-na sve moguće načine letale su uvrede na vjerskoj nacionalnoj i inim razinama. To je primjer političke nekorektnosti i satire kojoj je suština da provocira ismijava i analizira. U vremenima kad je kako se sad prikazuje sve i svašta bilo zabranjeno-umjetnost eto nije sputavana. U svakoj prigodi snimalo se filmove odigravalo predstave politički nekorektne. U današnjem vremenu imamo neki novi oblik totalitarizma koji poziva na cenzure i zabrane. Rekapitulacija: u "šovinističkoj farsi" bilo je jebanja hrvatske, sprske majke prepucavanja oko toka povijesti uglavnom sve i svašta što su si neki proglasili za nedodirljivu svetu kravu nešto što ni pod razno nije podložno problematiziranju i ismijavanju. A zapravo se radi-to je bar jednostavno za svatiti o ismijavanju mentaliteta koji to sve stavlja u ogranak nečeg nedodirljivog.
VIDEO
Nedavno sam imao recneziju suvremene predstave "Godine" koje je priča-putovanje kroz vrijeme jedne protagonistice koju igraju 4 glumice različitim životnim fazama. Početak su četerdesete godine prošlog stoljeća a rat kao referenca vremena u kojem priča počinje je samo jedna od problematizacija. Napredak u teehnološkom smislu ide sve dalje a na planu mantaliteta konstantno stagnira-na nekoj generalnoj razini štoviše još ide unazad napredak na tom planu je promil promila samo individualna borba protagonistice.
" O osobnim slobodama o individualnosti kao slobodnoj kategoriji ne isključivo kao dio kolektivnog. Crne ovce koje odstupaju od određenog narativa i odvajaju se od kolektivnog su stavljene u poziciju nenormalnosti gleda ih se kao petu kolonu jer kakve li su to samo ideje umislili su si da sa svojim životima mogu raditi što hoće. Elem u predstavi je 5 glumica a sve one su jedna uloga u principu njih 4 kroz različite vremenske periode. "
" Predstava počinje probijanjem četvrtog zida Annie u sadašnjosti s 50 plus godina govori o majki koja umire istovremeno su na sceni i njene mlade verzije s kojima je u izravnom kontaktu. Stvar se odigrava retrospektivno paralelno se izmijenjuju prošlost i sadašnjost. Rata se sjećaju i spominju samo starije generacije mladi su u nekom svom filmu revoluciji. Prva s 18 godina-seksualna revolucija vremena prvih sloboda na tom planu i zajedno s tim "kurvarluk" percipirano tako od strane nazadnih društvenih narativa. Kroz godine sve je više tehnološke revolucije a mentalitet je i dalje u stagnaciji evolucija na planu mentaliteta s jedne strane ide naprijed s druge je u antagonizmu s tradicijama i palankom koja konstantno vraća unazad. Mentalni progres je u konstantnom sputavanju dok tehnološki ide sve dalje. "
VIDEO
Živeti slobodno pjevao je Đole. A sloboda-slobodan život je individualnost-živjeti izvan nazadnih narativa unaprijed određenih od društvenih autoriteta kao bi se (trebalo) živjeti. "Godine" su konstantna borba individualna koja je sve samo ne individualna projekcijska slika Annie je u principu društvo u svom kompletu-ona je refleksija društva i borba protiv određenih kategorija i ladica u koje se ljude svrstava. Zaredalo se unazad par godina u zagrebačkom HNK suvremenih adaptacija romana a počelo je s genijalnom koja je bila jedna od prvih koja problematizira pitanje palanke-narativa po kojem je sve unaprijed određeno što je čije dužnost odgovornost određen unaprijed život po pravilima palanke bez ikakve potencijalne šanse za individualnost. A za koju se bore dvije klinke pedesetih godina prošlog stoljeća.
A u serijalu "nestajanje" fokusirao sam se-baš zbog kompleksnosti i slojevitosti na raznorazne usputne fragmente priče koje su baza i nadopuna glavnoj. Ovdje ću se zadržati na "fasadi" izmišljenoj imaginarnoj projekciji antagonistove obitelji-žene i kćeri kako je sve "normalno" u njihova 4 zida što ispadne detruktivno ne samo za profesorove žrtve nego i za njegovu obitelj. Elem primjer još jedne realne priče koje se događaju a kazališta to stavljaju na metu problematizacije. U zadnjem postu na tu temu Zaslužena nominacija otkriveni su još zanimljivi detalji o kojima su govorili glumci na Marulićevim danima novosti u vezi nekih uloga tipa to da je Tea referenca na Josipu Rimac politička slika države doduše Tea je lik koji je Karlova kćer iz ugledne na van familije koja skriva mračnu tajnu a njen politički put počinje još u tinejđesrkim godinama kao neki oblik traženja izlaza o stvarnosti. Referenca na stvaran život je po tom principu-neke karakterne (ili ne-karaktrne) crte stvarne osobe su prenesene na ulogu kao spoj fiktivne priče sa realnim backgroundom i laganim digresijama da se adaptacija uloge u određenoj sferi odnosi na stvarne ljude. Ne živimo u totalitarizmu ali kao da živimo-s ovom predstavom osim imbecilnih kritika nije bilo problema ali na udaru je konstantno-i to onih čije se ne smije dirati valjda jer su nedodirljivi su predstave Olivra Frljića. Imao sam jednom nedavno referencu i na to nizanjem razno-raznih primjere pokušaja medijske i ine cnezure od kojekakvih psihopatskih udruga i njima sličnih.
Da se parodira problematizira i da-ismijava nešto je najlegitimnija moguća stvar. Ako se to nekome ne sviđa to je njegov problem. U vremenima šovinističke farse nije bilo cenzure umjetnost je bila slobodna biti i politički nekorektna (što je onda bio jako sklizak teren) i ne kažem to ja-sve je dostupno na snimkama filmovi snimljene predstave njihov sadržaj sve na izvol'te. Danas kad se svi vole kurčiti demokracijom najviše se poziva na sputavanje kontrolu i ograničavanje umjetnosti. Ima jedan film koji baš problematizira probleme (stvarnih ne lažnih) branitelja Bitorajac je u glavnoj ulozi A bili smo vam dobri bivši branitelji zauzeli Zagrebački paromlin i ušli u pregovore s vladom da na istom jestu otvore neki spomen dom. Suma sumarum to se izjalovi a osim njihovog nikakvog položaja problematiziraju se i degenerici koji ustašovanje poistovjećuju s "domoljubljem". a što se i vidi iz komentara konkretno ne ispod filma jer je očito skinut ali ispod trailera.
"Pogleda sam film i njemu smeta U i jos to ogadijo, ovaj film je snima netko kome hrhacka nije bas u srcu"
"Komunistički film."
"Onda ne gledam "
"tocno, ja ne znam kako ljudi ne vide.. "
Osim ekstremne razine polupismenosti upada u oči i to da konstantno svi tepu jedno te iste napamet naučene blesave konstrukcije. No da...to je taj profil koji poziva na cenzre na novi totalitarizam jer odakle uopće nekome ideja da nešto što je njima aspolutno nešto što se ne preispituje što nije podložno interpretaciji uopće dovodi u pitanje? A sve to ima svoj dio i na samom hrt-u kad je s emitiranja bio skinut Brešanov film apsurda koja je ovo država jer se datum emitiranje slučajno potrefio sa godišnjicom tuđamnove smrti (koji nam je inače jako puno dobrog donio) jer odakle im uopće pravo parodirati problematizirati sve ono što ima neki nedodirljivi simbol? Princip je isti-sputavanje ograničavanje kontrola-represivno društvo kroz period Anieniog života u projektu "godine" do modrenih vremena kad se to još proteže na sve sfere. Povodom belaja oko festivala "Nosi se" uzimam ove navedene primjere predstava koje problematiziraju sam taj mentalni sklop koji si daje za pravo kontrolirat i ograničavat druge u ovom slučaju umjetnost da ne dira u "nedodirljivo". Kratak throwback u 2020-u vremena kad sam zdušno polemizirao s Isabelči oko filmova tako nam se na listi našao i jedan koji je adaptacija domaćeg romana kradljivac uspomena koji ima tu ratnu komponentu u principu referencu iz kuta sadašnjost/prošlost. Priča o nestalom obavještajcu kojeg služba sigurnosti traži a njegova prošlost upućuje i na rante događaje devedesetih. A i Isabelči je ubrala poantu iako je to bilo dosta kompleksno puno je paralelnih tokova a film se dotakao osjetljive teme koja niti nakon više gledanja nije do kraja rasvjetljena kompleksan film u svakom slučaju. Elem njen komentar.
već nije olovan) pa kompleksno udrobljene i sve pošasti koje rat vuče za sobom; crno tržište, profiterstvo, korupcije, likvidacije, droga....da ne nabrajam sad, jer ionako sam pogubljena u dvaput odgledanom ovom filmu da barem nekako shvatim osnovnu poantu,ili poruku filma i shvatih samo jedno i to ( osobno mi najtragičnije) ako se uopće išt može izdvojiti iz svega, -izdaj najbližeg da spasiš svoje dupe-
tako to vidim i tragično mi sve skupa, jako,
definitvno ovaj film nije za nas kojima su emocije iznad svega, no, da ne ispadne sad da sam protiv ovakvih filmova, nisam , naravno da nisam, neka se snimaju i prikazuju, dobro je to dok ima onih koji žele snimati ovakve teme da ne padne u zaborav jedan narod, jedna borba, jedno veliko žrtvovanje za bolje sutra, samo .čini mi se da je svaki rat -pirova pobjeda- pojedinca i društva u cjelini....odnijet će me ovo predaleko i preduboko pa ću stati sad i odmah.
želim ti reći da si me jako iznenadio ovim odabirom, pogotovo što sam ugledala i Ž. Radića za kojeg sam ,ne znam kako i zašto, bila uvjerena da se oprostio od glumišta i da u tišini svog privatnog okruženja provodi svoje umirovljeničke dane,a i nezadovoljna sam jako, osobno, jednom nepravdom da tako kažem, a ta jest; zašto mi omiljenu glumicu I.Mihalić zadaviše tako rano? taman se uživim u njen lik ,a ono pogiba....usput .čini mi se da joj prečesto, usuđujem se reći i nepravedno daju uloge u kojima ,ili umire nekakvom boleštinom, ili ju upucaju, ili zadave, sad se ne mogu sjetiti svih njenih smrti, a bilo ih je podosta, baš mi krivo,njen potencijal je svemirskih razmjera i divim joj se , uvijek ponovno i uvijek nanovo išćuđavam se kako ju se konstantno preskače u domaćoj filmskoj produkciji, a i kad joj se dodijeli uloga, naprasno joj je prekinu,zašto?pitam se,
tp."
A paralelno s Darom ia Jasenovca bio je aktualan i još jedan film Quo vadis Aida koji je ispao iz nominacije za nagradu jer je-navodno "genocidan i ismijava žrtve" kasnije je ta nabulozna konstrukcija demantirana i film je nominiran za oskara za najbolji strani film
Sve što stavlja te stvari pod analizu i interpretaciju dolazi po difoltu na metu represije ograničavanja i cnezure. Situacija u Benkovcu neodoljivo podsjeća na ovdje navedene primjere s intencijama kontrole cenzure i zabrane. Festival nosi se navodno sprda rat. Teren za demonstraciju sile prva stvar-to da se rat sprda je samo pretpostavka i to onih koji o umjetnosti nemaju dume. A sve i da je tako što je tu nelegitimno? Rat je zlo sam po sebi i treba biti podložan problematizaciji i kroz taj koncept sprdnje i ismijavanja. I to ni na jedan način ne vrijeđa žrtve-da nije bilo rata ne bi bilo niti žrtava. Ima li goreg vrijeđanja žrtava od branjenja rata i stavljanja ga pod nešto nedodirljivo apsolutno nepodložno problematizaciji i sprdnji?
Post je objavljen 26.08.2025. u 13:27 sati.