
Psihologija kaže, da kada se žene suočavaju sa stalnim stresom i neizvjesnošću, njihova tijela nauče živjeti u načinu
preživljavanja .
One su na visokoj pripravnosti, napete i iscrpljene, uvijek čekajući da nešto pođe po zlu
Čak i u mirnim trenucima, njihovi se umovi ne opuštaju.
Nije stvar u tome da pretjeruju, već u tome što je njihov živčani sustav zaboravio kako se osjeća - SIGURNOST.
( jedna misao )
Ali, sigurnost se ne može naučiti, to nije disciplina ni tijela ni duha, čak nije ni nešto uvjetovano "s druge strane ogledala" ili bolje reći, s druge strane s kojom dijelimo dane.
I na koncu, što je to uopće sigurno da bi se potvrdila sigurnost relativnog mira kojega zaslužujemo svi, a žene posebno ?
Materijalna - možda , važna je ali ne i presudna jer dokazano je, da se i s manje od očekivanog može mirno živjeti
Emocionalna - možda , ali pod uvjetom, da je obostrana , da partnerski odnosi nisu prezahtjevni s jedne strane, a s druge malo potonuli što je moguće u svim nemogućim i nepredvidivim situacijama.
I tako dolazimo do spoznaje, da pravog rješenja i osjećaja SIGURNOSTI nema : sva naša očekivanja polažemo na vlastito biće i na činjenicu, da stresno življenje je ono, koje upravlja našim tijelom.
I to u svim stanicama, ganglijima i nervnim završecima od kojih smo sazdani
Post je objavljen 25.08.2025. u 21:17 sati.