Ponekad dozvolim da vidiš
Kako mi zgasnu oči ko lampe pred zoru
Kad otkrijem da lažeš, vrdaš,
a najbolji drug sam ti, kažeš
Pretvore se u dva sumračna jezera
U kojima ribe spavaju
A trag vesla još mreška im površinu
Lako ja ponovno napunim poslije
Svoje oči sjajem, nikakav problem
Imam generatore, akumulatore
Godine snalaženja u mraku
Prste vitke ko hvataljke
Al pitam se, pitam
otkud ta potreba
Da te tako slavodobitno lovim
Ko šarana u mulju
Što si to dokazujem
Da nije sve kako izgleda, znamo
Kao i da nekoga laž uzbuđuje
Čak i mala, najmanja, bijela
Krenem plivati rukama punim
Svjetlećih planktona
Daleko, što dalje od tebe,
otoka kršnog i strmog, usamljenog
A onda me pozovu natrag
Ždralovi
Lastavice
Veći dio vremena tako provedem u vodi
Dok mi se ne smežura sva koža
Jer bih se na kopnu ionako
Nasukala
Post je objavljen 24.08.2025. u 10:33 sati.