Volimo „začepiti usta“ drugima uzrečicom „Hodaj u mojim cipelama“… ali na žalost, nemaju svi tu naviku da koriste pametne telefone i njihove kamere kako bi dokumentirali svaku sekundu svojega života. Mi smo previše zauzeti da ga zapravo živimo i donosimo odluke u toj ključnoj sekundi bez luksuza dugog razmišljanja.
Osobno, ne želim da itko prošeta u mojim cipelama 1 km, a kamoli cijeli moj život. Nisam savršena i sigurno sam griješila, ali nikad nisam imala namjeru nanijeti bol ili patnju drugim ljudima. S druge strane, ljudi koji su bili upleteni u moj život, ljudi koji su sebi dali za pravo da me osuđuju i pametuju dok nisu razmišljali o tome koliko boli mogu prouzročiti.
Trudim se, iako znam da nisam savršena. Trudim se svaki dan biti bolja verzija sebe. Trudim se da moja obitelj ne pati. Trudim se pomoći gdje mogu.
Što me to naučilo? Možda ne puno. Možda samo to da ljudi često mogu biti zli, bezdušni, oholi i osvetoljubivi. A ja sam, sa svoje strane, samo čovjek od krvi i mesa, nekad previše osjećajna, nekad naivna, ali još uvijek vjerujem u dobro. Zašto? Ne znam...
Post je objavljen 23.08.2025. u 10:16 sati.