Salonski komunisti rado bi dizali revolucije, ali - da to netko čini umjesto njih.
Salonski gandijevci rado bi legli pred tenk i pružali nenasilan pasivni otpor, ali - da to netko učini umjesto njih.
Salonski mirotvorci rado bi da nema ratova; oni viču sa svojih tastatura: "Dosta je oružja, ukinimo oružje! Neka ga zaraćene strane smjesta polože te priđu jedna drugoj da se izgrle i izljube! Svaki život je svet; dolje oružje, živio čovjek!"
No sa svim tim što se događa po salonima ima jedan mali problem: nije uglavljeno u stvarnost. Neumoljiva stvarnost neće se pomaknuti ni za milimetar zbog toga što netko pred drugima i pred samim sobom, iz tko zna kojeg razloga, želi biti ono što nije.
Post je objavljen 19.08.2025. u 18:11 sati.