![]()
JUČER sam objavila na svom fb profilu post ZLATNI DANCI, inspiriran jučerašnjim prekrasnim zlatnim popodnevom i zlatnim danom druge polovice augusta, dođosmo do samog kraja (ljeta) sve bježeći od početka, k'o što bježi jun od maja, kao subota od petka, jer, evo, već za 2 tjedna počinje meteorološka jesen, a i škola, za pačiće male, i inspiriran divnim arhaičnim slavenskim nazivom za dane - danci i cijelim naslovom Truhelkine knjige Zlatni danci posvećene zlatnim danima djetinjstva. Najtužnije je da smo ljepote djetinjstva i trenutaka svjesni tek kad nepovratno odemo iz njega, razmišljala sam gledajući djevojčicu i dječaka u bezbrižoj igri u velikom zlatnom parku u velikom zlatnom subotnjem popodnevu. Zašto nas hvata takva nostalgija na odlasku godišnjih doba, nas koji smo darivani godišnjim dobima? Iako je svako lijepo na svoj način ipak uvijek tugujem kad odlaze, kao i djetinjstvo. Gledam djevojčicu i dječaka kako se približavaju polako njegovoj drugoj polovini. Ona je rekla ne želim ići u školu, ne želim spremiti dekicu, želim biti beba. Kad već i tako mali nostalgični su, nije čudo da veliki samo pate kad ih zlatni danci prolazećeg ljeta podsjete na sve zaboravljene i izgubljene bezbrižne dance i trenutke djetinjstva tako brzo prohujale i nestale u bespućima memorije. Vrijeme je za školu, stigosmo do škole.
PAČJA ŠKOLA
Jeste li čuli djeco,
vjerujte bez šale
otvara se škola
za pačiće male.
Svi pačići došli
kao đaci stoje
stari patak metnuo
naočale svoje.
Učio ih, učio
od srijede do petka
al' se nisu makli
dalje od početka.
Ništa više ne nauči
pačurlija ta
nego što je prije znala
pa-pa-pa.
J. J. Zmaj
(1833-1904)
![]()
Post je objavljen 17.08.2025. u 16:59 sati.