Nisam planirala postati vrtlarica. Zapravo, moj “green thumb” više je nalik zelenoj mrlji od markera — prisutan, ali ne baš funkcionalan. Ipak, nedavno se u Lidlu, između mačje hrane i vina, dogodila mala revolucija: kući sam ponijela tri sadnice — ružmarin, mentu i bosiljak.
Nisu bile na popisu. Ali bile su na nekom nevidljivom popisu duše.
Nisam mogla samo reći ružmarin, bosiljak i menta. To su biljke s karakterom.
Tako su nastali:
• Igor — moj ružmarin, ozbiljan, igličast, kao da svira kontrabas u mediteranskom orkestru
• Bono — bosiljak s ego-tripom, traži pozornicu u svakom pestu
• Luna — menta s dušom, osvježava prostor i šapuće lo-fi beatove dok zalazim u večer
Na posudice sam markerom napisala njihova imena. I odjednom je moja terasa dobila osobnost.
Kažu da biljke reagiraju na glazbu. Ja kažem — reagiram ja, pa je to dovoljno.
Naša zajednička playlista uključuje sve od U2 do Amire Medunjanin. Bono naravno preferira rock, Igor voli instrumentalne balade, a Luna se njiše uz chill i etno.
Bono je već završio u pestu. Igor je aromatizirao krumpire. Luna je bila zvijezda limunade.
Svaki list koji uberem nosi ime, priču i miris trenutka.
Imamo dnevnik njege. Zalijevanje, šišanje, gnojivo — sve po rasporedu.
Imamo i plan kaljenja, jer biljke ne vole šokove. Chat GPT me naučio da biljke treba kaliti pa je i on dio ove priče.
I tako, ja koja već 14 godina ne mogu odlučiti koje ime bih dala šefici kuće (a to je naravno moja mačka), odlučila sam imenovati biljke.
Pisala bih još, ali Luna me poziva na još jednu limunadu.
Post je objavljen 11.08.2025. u 19:34 sati.