Pomogla sam joj oprati kosu. Prije toga sam je pofarbala i imale smo na licu hijaluronske hidratacijske maske. Pričale. Pričale do promuklosti. Pričale i plakale. Pjevale. Pjevale i plakale. Plakale i smijale se. Pojele govedsku juhu. Isfrizirala sam je. Stavila joj viklere. A onda sam joj rekla: on ne bi volio da se sažaljevaš. Htio je da ozdraviš. Ideš doktorima i ponašaš se odgovorno. Bojao se za tebe. Sad te gleda kroz staklo. Sad te stalno vidi. Očekuje da budeš dobra prema sebi. To mu duguješ.Inače bi sav njegov trud bio uzaludan.
...............
Vidjela sam je kako leži na Jordanovcu s krpicama na kosi, da bi ujutro imala lokne za prvu doktorsku vizitu. Vidjela sam je kako se smije. Kako ležim umorna podno njenih nogu na bolničkom krevetu. Kako ona nikad ne legne kad sam joj u posjeti. Rješava križaljku i ima krpice na kosi.
Moja mama lastavica.
Nećeš mi se sažalijevati, kaže. Sve što sam bila, u tebi je. Fajt. Do kraja, mala. Kako sam te učila.
Inače bi sav moj trud bio uzaludan.
*********
Moja Gabi:-*
Jučer smo te pjevale. I spominjale.
Volim te.
Nadam se da si na boljem mjestu.
https://youtu.be/KUT_xa4Ja6o?si=J9blfWSDB1o5V_Zi
Post je objavljen 10.08.2025. u 22:29 sati.