Nastavljamo Zlatiborske priče, a onda ćemo makarske...
Danas se penjemo do spomenika na Šumatnom brdu.
To je na Zlatiboru obavezna tura, tko ne prijeđe tih 2300
strmih metara kao da nije bio ovdje. Računajte i na povratak!
Početak je lak, preko mostića pa u šumu

Između konjića koji čekaju jahače.

Uspon je u početku jedva primjetan.

Okrenimo se iza sebe

Posljednja trećina uspona baš je strma, za nas ne baš
mlade - nije laka.


Ali cilj je tu, vrh i spomenik. Kameni spomenik streljanim
rodoljubima-partizanskim ranjenicima 1941.godine. Djelo je
arhitekte Jovanke Jeftanović i vajarke Ane Bešlić koje su
osmislile spomenik visok čak 10m.

Na spomeniku se mogu pronaći čitko ispisani stihovi
čuvenog Vaska Pope: „Ne dam ovog Sunca u očima,
ne dam ovo hleba na dlanu".

Tu se ostaje duže, šeta, diše. Ovdje dolazi do ukrštanja
mediteranskih i kontinentalnih vjetrova i ta ruža vjetrova
povoljno djeluje na štitnu žlijezdu.



Dobra kava je završnica. Danas je ona samo predah,
i nastavku sutra.

(nastavit će se)
Post je objavljen 08.09.2025. u 06:00 sati.