Kolovoz! Kolovoz u punom zamahu, sa svom žestinom koju samo on zna, i vlažnošću ukradenom od mora. More je tu blizu i zavaravam se da mu čujem šum. Lakše mi je tako nakon cjelodnevnog ljenjčarenja u klimatiziranom salonu. Na balkonu sam i zurim u neprozirnu, tihu, nepomićnu, memljivu noć. Besmisleno. Ništa od tamo neće doći. Razmišljam o ljudima po kojima je ovaj mjesec dobio ime. Pod kapom nebeskom obrađivali su polja i u srpnju obavljali žetvu - valjda srpom (otuda mjesecu ime), a onda. kada već postaje nesnosno vruće, tovarili urod na kola i vozili na sigurno. Trebalo je bježati od kiše, pljuskova, tuče, munja. Bila je to tlaka. Bez umora, noć je bila da se spava! Razmišljam, a kaplje znoja mi sporo klize s čela, niz lice, niz bradu. Na neobrijanom vratu tvore ljepljivu masu. Razmišljam jesam li umoran? Otići ću do slavine i cijelu glavu staviti pod hladnu vodu. Usput ću uzeti veliki ručnik. Zatim ću u krevetu leći na leđa. Ruke ću sklopiti tamo gdje kuca srce. Noć je da se spava! Prozor je otvoren. Možda me probudi šum mora.
Post je objavljen 09.08.2025. u 04:42 sati.