ZAGREBAČKO MORE



Fotografije:Muzej Grada Zagreba
Rijeka Sava bila je zagrebačka zamjena za more.
Bila je čista, zelena i omiljeno ljetno okupljalište
Zagrepčana.
Sjećam se svojih ljeta na Savi.
Dobila bi od mame novac za tramvaj, sendvič i ulaznicu za kupalište. Stanovala sam u blizini parka na Ribnjaku, te sam čuvenom četrnajsticom od Langova trga išla do Savskog mosta.
Na Savi sam naučila i plivati.
Kupalište je u rijeci imalo tri drvena bazena. Dva muška i jedan ženski. Bazeni su imali drveno dno na kojem sam
često ogrebla nos dok sam učila plivati.
Kupalište je imalo oko 900 kabina gdje se je presvlačilo i ostavljala odjeća.
Neki od kupača, unajmili bi kabinu na godinu dana, te je koristili kao vikendicu.
Kupalište je bilo kapaciteta za 5.000 posjetilaca, imalo je i tuševe, daske i splav za sunčanje.
Posebnost je bila “babinjak” prva nudistička plaža u Hrvatskoj, ograđena zidom.
Bilo je to vrijeme kad su se nosili samo jednodijelni badići, a babinjak je davao više slobode.
Uz sve navedeno bila su dva pješčana igrališta, restorani i kiosci sa sladoledom.
Organizirao se je i izbor za Miss Zagreba.
Veliku ulogu u organizaciji “zagrebačkog mora” odigrao je čuveni gradonačelnik grada od 1920.-1928. arhitekt,
Vjekoslav Heinzel.
Heinzelova ulica i danas postoji u Zagrebu.
Čar zagrebačkog mora trajao je sve do 1960. kada je
slovenski rudnik ugljena Trbovlje počeo ispirati ugljen.
Otišlo u nepovrat.
Izvor:
Večernji list
Zagreb facts
Post je objavljen 06.08.2025. u 13:45 sati.