Često vrijedi pogurati neke događaje. Čitajući njene pjesme
na FB, procijenila sam da je Nada Jovičić dobra pjesnikinja,
pozvala je u naše redove, da oproba snagu riječi sa
ostalima, da stekne poetsko samopouzdanje i odluči se
na objavu prve knjige.

Vodila sam promociju njene knjige "Izdanci duše"
sa posebnim zadovoljstvom.
Četiri dame su naizmjenično čitale izabrane pjesme:
autorica, moderatorica, rezenzentica Nevenka i čitačica
Ljiljana.

Bila je to večer za pamćenje.

Izabrala sam jednu pjesmu za ilustraciju promocije.
TREBA MI NEKO KO SIJA
Treba mi neko da sa mnom plače
dok slušamo tamburaše
što šeretske pesme pevaju.
Treba mi neko da se smejemo
na najtužnije zvuke ciganskog bluza.
Treba mi neko da mu budem
za ludilo muza.
Dosta je onih uštogljenih, finih
što se po propisu i smeju i plaču.
Dajte nekog ko iskače iz proseka,
sa srcem punim nemira
neuljuljkanog u dremež ovog
tužno ušemljenog svemira.
Dajte nekog ko igra celim telom
na sopstvenu muziju
dok mu oči sjajem gore.
Dajte nekog ko ne traži
za život izgovore
Post je objavljen 07.10.2025. u 06:14 sati.